pasarela
Početna | Sanski Most | Sanki Most, grad na devet rijeka

Sanki Most, grad na devet rijeka

Piše: Muhamed Bajramović
Objavljeno: 12.12.2011 - 17:50

 

Općina Sanski Most je smještena u sjeverozapadnoj Bosni u središnjem toku rijeke Sane sa osloncem na planinu Grmeč. Teritorijalni obuhvat općine iznosi 781,17km2 što predstavlja 2,99% površine Federacije BiH, odnosno 18,94% od ukupne površine Unsko-sanskog kantona. Prema posljednjim statističkim procjenama u Sanskom Mostu živi oko 50.000 stanovnika, što iznosi 64 stanovnika/ km2. Općina Sanski Most predstavlja multietničku sredinu u kojoj koegzistiraju tri religijske skupine i to islam, pravoslavlje i katoličanstvo.

Od glavnog grada BiH Sarajeva, Sanski Most je udaljen 227km, dok udaljenost od glavnog grada R. Hrvatske Zagreba iznosi 194km. Do izlaza na najbliži autoput Zagreb-Beograd ima 98km, dok je najbliži aerodrom koji se nalazi u Banjaluci udaljen 98km. Luka Ploče udaljena je 273km, dok je najbliža luka Split udaljena 230km.

 

Sanski Most sa okolinom nalazi se u srednjem toku rijeke Sane, sa osloncem na planinu Grmeč na zapadu i planine Mulež i Behremaginicu na istoku. Područje općine Sanski Most ima rijeku Sanu i osam rječica; Sanicu, Dabar, Zdenu, Blihu, Majdansku Rijeku, Japru, Sasinku i Kozicu, te nekoliko kraćih ponornica. Na sanskom području ima nekoliko jakih kraških vrela koja su istovremeno i izvori rječica; Saničko vrelo, Dabarsko vrelo i vrelo Zdene. U selu Ilidža, podno planine Mulež, ima jači izvor radioaktivne sumporne vode sa značajnim ljekovitim svojstvima. Na svom području ima i nekoliko većih pećina među kojima su Hrustovačka i Dabarska. Zbog otvorenosti doline Sane prema sjeveru ovo područje je pod uticajem srednjoevropske klime.

Prethistorija i Rimski period

S obzirom na povoljan geografski položaj i klimu, područje sanske općine bilo je naseljeno i u predhistoriji. Na to upućuju brojna nalazišta – gradine kako ih narod naziva. Predhistorija za ovo područje je vrijeme prije dolaska Rimljana u ove krajeve i ovladavanje njima. Do sada otkriveni spomenici i drugi nalazi u ovom području nisu dali podatke o toponomiji i stanovništvu ovoga kraja. Međutim, antički izvori ukazuju na to da su u dolini rijeke Sane i Vrbasa živjeli Mazeji, Ilirsko pleme. Oko 820 godine spominje se malo naselje po imenu mren tj luka mren.iz toga naselja se razvio grad po imenu sanski most ali taj razvoj je sporo tekao.

Srednji Vijek

O ranom srednjem vijeku pa sve do 13-tog vijeka, o ovom kao i o ostalim okolnim područjima, nema nikakvih tragova, što ne znači da ona nisu bila naseljena.

Najstariji do sada pronađeni dokument koji govori o ovim krajevima je Listina Bele IV od 20. jula 1244. godine. U tom dokumentu, uz Usoru i Soli, spominju se za vladavine Matije Ninoslava i ovi krajevi.

Dosadašnji radovi historičara, putopisaca i drugih, a na osnovu pronađenih i djelomično publiciranih dokumenata, ukazuju na to da je ovo područje, najprije kratko vrijeme, pripadalo Hrvatskoj, a potom srednjovjekovnoj bosanskoj državi.

Prema jednom dokumentu od 30. marta 1304.godine stanovništvo u ” Donjim krajima ” je bilo patarenske vjeroispovijesti, zbog čega je došlo do sukoba između bosanskog Bana Mladena ( katolika ) i Knezova Hrvatinića (patarena).

U Listini Bele IV od 20. jula 1244. godine prvi put se spominju i župe:

sanska, dubička, mrenska i vrbaška, koje čine Donje krajeve. U jednom dokumentu iz 1258. godine spominje se sanski župan ( knez ) Mihailo, a prema drugom dokumentu od 15.03.1264. godine taj sanski župan prodaje zemlju ” krala ” opatiji topuskoj.

Polovinom 13-tog vijeka u naslovu bosanskog bana spominju se i Donji kraji. Oni su najprije zahvatali krajeve južnije od područja današnjeg Sanskog Mosta, ali su se potom proširili i na područje srednjeg toka rijeke Sane.

Prema jednom dokumentu iz 1334. godine Sana je imala crkveni distinkt vezan uz zagrebačku biskupiju.

U borbama ugarsko-hrvatskog kralja Sigismunda protiv bosanske i hrvatske vlastele župa Sana je došla u ruke Kralja Sigismunda. On ju je 1413. godine oduzeo od vojvode Hrvoja i poklonio knezovima Blagajskim. Zato je vojvoda Hrvoje 1415.godine nastavio borbu protiv Sigismunda zajedno sa Turcima.

Sva do sad navedena dokumenta nedvosmisleno potvrđuju da je postojao grad Zana ( Sana ), da je postojala župa Zana ( Sana ), a pošto su srednjovjekovne župe nosile ime prema glavnom gradu župe to znači da je glavni grad župe Sana bio grad Sana.

Osmansko Carstvo

Nakon mnogih bitaka i promjene vladara sanska oblast od 1499.godine pripada pod upravu Osmanlija, a Kamengrad je jedno od njihovih glavnih uporišta.

Historija sanskog područja u prva tri vijeka turske vladavine je veoma malo istražena. Ono što je poznato, vezano je isključivo za tvrđavu i naselje Kamengrad, a nešto kasnije i tvrđavu i naselje Stari Majdan. Kad su Turci zauzeli Kamengrad, on je postao i sjedište istoimene nahije, koja je obuhvatala i dio nekadašnje sanske župe.

Kad su Turci 1565. godine zauzeli Krupu, u nju je prešla većina kamengradske posade, a Kamengrad gubi onu ulogu i moć kakvu je imao do tada.

U dubičkom ratu 1788.-1791. godine koji je započela Austrija protiv Turske napadima na granicu oko Une i u Lici, vjerovatno su učestvovali i muslimani sa sanskog područja koji su dali veoma jak otpor austrijskim četama. Kako je tada Turska izgubila neke gradove došlo je do brojnog povlačenja muslimanskih porodica sa tog područja u područje sanske doline.

Nakon ukidanja bihaćkog sandžaka 1711. godine reorganizacijom bosanskog pašaluka, Kamengrad je postao središte novog kadiluka, kakav su status imali i Banja Luka, Bihać, Jajce i dr.. Njegovo sjedište je tada bilo u Starom Majdanu ( Madeni Atik ). Tada je kadiluk Kamengrad obuhvatio ove župe i gradove:

Kamengrad, Pećigrad ( Tur Mihalpekler ), Šturlić, Mala Kladuša, Velika Kladuša, Podvizd, Vranograd ( Vranograč ), Todornovi, Bužim, Stijena, Stari Majdan ( Madeni Atik ), Sana ( Ključ ), Bilaj, Blagaj, Jezerski, Krupa, Otoka ( Adai Kebir ), Most na Sani ( Džisri Sana ), Cazin i Ostrožac.

Da su uporedo postojale nahije Sana i nahija Kamengrad, potvrđuju dva turska deftera. Prema ovim propisima izlazi da nahija Kamengrad zahvata područje zapadno, sjeverno i južno od Kamengrada, i nešto teritorije istočno od njega; Pobrežje i neka sela na desnoj obali rijeke Sane, a južno od današnjeg Sanskog Mosta: Tominu, Kijevo i Čaplje.

Nahija Sana zahvata sela sa obadvije strane rijeke Sane a sjeverno od današnjeg Sanskog Mosta: Oštru Luku, Sasinu, Stratinsku i Čarakovo.

Kapetanije u pograničnim krajevima Bosne i Hercegovine, među kojima je i Kamengradska, imale su imena prema gradovima. Jedna takva je i Džisri Sana kapetanija (džisum, arapski – most).

U 1796.g. i 1812. godini spominje se kapetan Mustafa-beg, koji je umro 1813. godine. Njega je naslijedio Murat-beg, koji je 27. septembra 1822. godine fermanom izgubio titulu kapetana, a za nasljednika je imenovan Husein-beg, sin Hasana-bega Čekića, koji je najvjerovatnije bio posljednji kapetan u ovoj kapetaniji, jer su kapetanije ukinute 1835. godine.

Međutim, istina je drugaćija, jer postoje kako predanja, tako i činjenični dokazi. Naime, kapetani Kamengrada bili su do iza 1700. godine iz nepoznate ili nepoznatih porodica, a onda je kapetanija došla u ruke jedne grane novskih Cerića. Prvi po imenu poznati kapetan bio je Omer – aga. Spomen mu se sačuvao u jednom jajačkom sidžilu. On je 11. Redžepa 1105 (5 III 1694) prisustvovao kao svjedok na jednom vjenčanju. Nešto prije toga, tj. 24. Zilkade 1104 (27 VII 1693) izdao je bosanski vezir bujruldiju jajačkom kadiji, da se pobrine za konje koji će prenijeti četiri tovara baruta u Kamengrad i palanke njegova područja. Baš toga vremena harale su hrvatske čete Vakuf, Majdan i druga mjesta oko Kamengrada pa će s ovim u vezi biti slanje municije i boravak kapetana Omer-age i novskog dizdara Arslan-age u Jajcu. Godine 1629 hrvatske su čete popalile Majdan, a sljedeće su ga godine i zauzele na kraće vrijeme. Godine 1699 bio je zapovjednik kamengradske krajine od Sane do Krke Ibrahim – aga. Poslije ove dvojice u poznatim izvorima nema spomena kamengradskim (majdanakim) kapetanima sve do druge polovice XVIII vijeka, ali se je iz više isprava vidjelo da je kapetanija postojala.

Što se zna iz porodice Cerića bila su četiri kamengradska (majdanska) kapetana: Mehmed, sin mu Alija, unuk Salih i praunuk Derviš.

Mehmed – kapetan. O njemu se zna samo iz predanja. Kako mu nema mezara ni u Starom Majdanu ni na Brdarima, moglo bi biti da je poginuo u Dubičkom ratu, kako i predanje kaže. Svakako je bio kamengradski kapetan u drugoj polovini XVII vijeka kao i sin mu i nasljednik Ali-kapetan. Njegovo je ime zapisano na nišanu njegova sina Salih-kapetana. Završio je kapetanovanje oko 1800. godine. Predanje kaže da je sahranjen na Brdarima ali njegovog nadgrobnog spomenika nije bilo. Ali-kapetanov sin i nasljednik je Salih-kapetan. Sigurno se zna da je bio kapetan do svoje smrti 1827. godine. Umro je na svom imanju u Lušci Palanki i odande je prevučen na kolima u Stari Majdan i pokopan desno od ulaza u džamiju. To je put preko 30 km. Svijet s ovog kraja rado je davao volove da vuku kola s mrtvim tijelom, jer se svak bez razlike na vjeru, veselio što je nestalo jednog teškog zulumćara. (U ovome se kraju pripovijeda, kako se za uprave Salih-kapetana desio Ramazan i katolički Božić u isto vrijeme i kako je neki Katolik uoči Božića ubio krme, kad su Muslimani klanjali teraviju. Cika krmeta čula se u džamiju. Sutradan je imam tužio tog kršćanina kapetanu i on ga je odmah pozvao da ga sudi. U prisustvu imama i drugih ljudi pitao je kapetan toga kršćanina šta je on prošle noći uradio, i kad je on odgovorio da ne zna da je išta krivo učinio, kaže mu kapetan zašto ga imam tuži. “Jesam kapetane – odgovori kršćanin – nama je Isus zapovjedio da o Božiću nešto zakoljemo, pa ja eto učinio kako je zapovjeđeno”. kapetan je pogledao imama i odgovorio “Ovdje nema suđenja, jer se krst krije za jaka leđa. Idi, krstu, i slušaj Isusa!”. Ovo priču su pričala trojica Muslimana. Vidljivo je njegovo ponašanje kao akt tolerancije jer je došao od čovjeka čijoj se smrti radovala čitava kapetanija.) Salih-kapetan je imao tri sina: Derviša, Ahmeda i Aliju od kojih su posljednja dvojica pokopani na Brdarima. Ali-beg je umro 1880. godine a kapetaniju je naslijedio Derviš-beg. U narodu je zvan i Dedo-kapetan, nije bio ništa bolji čovjek od oca. Pošto je bio pristaša reformama Zmaj od Bosne je naredio da mu se spali odžak. On je ostao vjeran sultanu i pokoravao se bosanskom veziru. Nakon ukinuća kapetanija postao je muselim i u svojoj nahiji i dalje provodio zulume. Tek kad je bosanski vezir Čerkez Hadži Ćamil-paša 1846. godine izdao naredbu o nizamskoj nošnji i zabranio upotrebu naziva kapetana, koji se i nakon ukinuća upotrebljavao u privatnom razgovoru, diže se Krajina zbog toga na ustanak. Kažu da je bio tada prognan kao jedan od vođa i Derviš-beg u Janjinu, dok Jukić zna da ga je prognao Omer-paša Latas 1851. godine. Tako je i posljednji kamengradski kapetan ostavio kosti izvan Bosne. Derviš-beg je imao tri sina, od kojih je Ibrahim-beg umro 1846, a Tosun-beg i Hrustem-beg doživješe okupaciju Bosne 1878. Sva trojica su umrli na Brdarima i ondje su pokopana na porodičnim mezarlucima. U istim je mezarlucima pokopana i Fatima (zvali su je Naja), kći Mustafe, bihaćkog kapetana. Umrla je 1242 (1826). Ona je bila žena Salih-kapetana Cerića. Tradicija zna da je Derviš-kapetan imao ogroman posjed, koji se sterao od Sane do Iline vode i da ga je uglavnom pribavio svojoj kući kupnjom, tako da bi prodavcu pošteno isplatio ugovorenu sumu, a kad bi ovaj otišao, on bi za njim ponekad opremio svoje ljude koji bi mu novac oteli i predali kapetanu. Kao kadiluk Kamengrad je osnovan između 1562 i 1574, kad je bio u sastavu Bosanskog sandžaka. Što se tiče teritorijalnog opsega Kamengrada kao kadiluka u najranije doba zna se da su mu, pored Kamengradske, pripadale još i nahije Sana ili Ključ, Sanica i Bilaj-Blagaj. Na teritoriji ovog kadiluka spominju se u izvorima gradovi: Kamengrad, Pećigrad (turski Mihapekler), Mala i Velika Kladuša, Šturlić, Podzvizd, Vranograč, Todornovi, Bužim, Stijena, Stari Majdan (Madeni Atik), Jezerski, Krupa, Otoka (Ada-i Kebir), Sanski Most (Džisri Sana) i Cazin.
Turci su u pograničnim područjima gradili utvrđenja od drveta, koja su zvali palanke. Na ovom području postoje dva naselja koja su se razvila iz palanke: Lušci Palanka i Tominska Palanka.

Turska feudalna gospoda je po svojim spahilucima (imanjima) gradila kamene dvorce (kule), na više spratova i u njima stanovala, a kad je bilo potrebno iz njih se i branila, te su takve kule bile osnova za osnivanje gradova-naselja.

Takvih gradova i kula bilo je i na sanskom području. Poznatiji gradovi su: Kamengrad, Mren, Kamičak, Vakup (Sanski Most), Stari Majdan i Japra, a kule: Miralimova kula (Tomina), Cerića kula (Brdari), Kula u Lipniku, Kula u Kamengradu, Kula u Starom Majdanu.

Prodor Turaka u ove krajeve izazvao je velike promjene u sastavu stanovništva, te intenzivnije naseljavanje muslimanskog stanovništva u ove krajeve, uslijedilo je u 18-tom vijeku povlačenjem Turaka iz Like i još nekih područja Hrvatske.Tursko carstvo je izmjenilo demografsku kartu sanske opstine tako sto je dio stanovnistva poturcila tj prevela na islamsku vjeru.Dokaz tog obrta su i mnoge porodice koje nose srpska prezimena a i hrvatska. Naseljavanje hrišćanskog stanovništva je naročito intenzivno polovinom 19-tog vijeka, a još više nakon austro-ugarske okupacije Bosne i Hercegovine poslije 1878. godine. Tada dolazi do većeg pomjeranja Srba i Hrvata iz sela u veća naselja (palanke, varošice ), koja su do polovine 19-tog vijeka bila isključivo muslimanska.Tokom zadnjeg rata od 92 do 95god izmjenjivana je demografska karta nekoliko puta.Sadasnje stanje je u velikoj suprotnosti s popisom iz 91 godine,ali u korist muslimanskog zivlja.

Austro-Ugarska Monarhija

O događajima i razvoju sanskog kraja u 19-tom i 20-tom vijeku, ima dosta podataka u dokumentima, pa ipak ni za jedan period u tim vijekovima, zaključno sa okupacijom zemlje 1941. godine, nema dovoljno ni dokumenata ni podataka za potpunije praćenje razvoja događaja u sanskom kraju. Najveći broj dokumenata omogućuje tek da se u sklopu općih zbivanja na širim područjima (Bosanska krajina , Bosna i Hercegovina  i Jugoslavija ), tek malo spomenu neke pojedinosti vezane za sansko područje.

Od Austro-Ugarske je zavisilo kada će i kako izvesti okupaciju Bosne i Hercegovine. Da bi za tu odluku dobila podršku i Hrvata i Muslimana, pa i Srba, ona je preko svojih diplomata i agenata razvila propagandu u Bosni i Hercegovini. Zbog znatne propagande jednog dijela klera, Hrvati su u većini prihvatili okupaciju, dok su jedino muslimani organizovali brojne jedinice za borbu protiv okupacijskih trupa.

Austro-Ugarska je započela okupaciju Bosne i Hercegovine 29.jula 1878. godine. U Bosanskoj krajini su vođene najžešće i završne borbe. Nakon zauzeća Ključa 8. septembra uslijedilo je zauzimanje Sanskog Mosta, Starog Majdana i Kamengrada.

Dolaskom na ove prostore Austro-Ugarska je provela i novu administrativnu podjelu na kotare ( srezove ) i okruge.

Prema jednom popisu stanovništva iz 1910. godine kotar Sanski Most je imo površinu od 1017 km 2 , dvije gradske općine ( Sanski Most i Stari Majdan ) te 38.422 stanovnika, a prema nacionalnoj strukturi na ovom području su živjeli: Muslimani, Srbi, Hrvati, španski Jevreji te jedan evangelista.

Samo Sanski Most je prema popisu stanovništva imao 1914. godine 2.234 stanovnika, od toga 1.249 Muslimana, 679 Srba, 249 Hrvata, 41 španjolski Jevreja, 1 evangelistu i 14 Jevreja. U gradu je bilo preko 50 trgovina i zanatskih radnji, jedan hotel, zatim Agencija Zemaljske banke .

U toku prvog svjetskog rata 1914-1918. godine Austro-Ugarska je mobilisala veliki broj ljudi iz Bosne i Hercegovine, i poslala ih na bojište prma Italiji, Srbiji i Rusiji.

Kako je rat odmicao Austro-Ugarska je sa svojim saveznicima trpjela sve veće gubitke, te je na sanskom području 1917/18. godine bilo jako puno dezertera. Nakon poraza na balkanskom a potom i italijanskom frontu, došlo je do pada Austro-Ugarske, te stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, 1. decembra 1918. godine u Beogradu. Agitacija za pripajanje Bosne i Hercegovine Srbiji je bila veoma jaka te je ona na kraju i pripojena 1918. godine.

Za vrijeme postojanja Kraljevine SHS od 1. decembra 1918. godine, odnosno Kraljevine Jugoslavije od 6. januara 1929. godine Sanski Most je bio središte sreza. Od 1929. do 1941. godine srez Sanski Most je u sastavu vrbaske banovine.

Sanski srez je 1930. godine imao 87 naselja raspoređenih u 8 općina: Budimlić Japra, Dabar, Gornji Kamengrad, Lušci Palanka, Sanski Most, Sasina, Stari Majdan i Tomina.

Prema tome teritorija današnje sanske općine ( ranije sreza ) 1931. godine je imala 50.671 stanovnika, a početkom 1941. godine 65.880 stanovnika.

II Svjetski Rat

U toku II svjetskog rata na ovim područjima došlo je do masovnijeg odziva stanovništva koje je stalo u odbranu zemlje. Od značajnijih događaja izdvajamo Drugo zasjedanje ZAVNOBIH- a u Sanskom Mostu ( 30.6.-2.7.1944. godine ).

Prema statističkim podatcima na području općine Sanski Most u toku II Svjetskog rata bilo je 3605 žrtava.

Po završetku II svjetskog rata krenulo se u obnovu porušenog grada, te prema jednom članku Enciklopedije Jugoslavije iz 1968. godine je zapisano:

” Sanski Most, varoš i središte općine u srezu Banja Luka. Leži na 158 m nadmorske visine. Ima pilanu, građevinsko i električno preduzeće, tvornicu panel ploča, ciglanu, rudnik uglja u Kamengradu, te stovarište duhana. Kroz Sanski Most prolazi uskotračna pruga Prijedor-Drvar-Lička Kaldrma “.

Lokalni razvojni centar Sankski Most

Zašto investirati u Sanski Most?

  • Općina Sanski Most ima povoljan geoprometni položaj i nalazi se na putu koji povezuje Banjaluku i Prijedor sa Ključem i Drvarom, nadalje dobro je povezana sa cjelokupnim USK-a koji se nalazi na pravcu osnovnih koridora Zapadna Evropa – Mediteran – Bliski Istok.
  • Na području Sanskog Mosta oformljen je Lokalni razvojni centar, Služba za privredno- komunalne djelatnosti i ekologiju koje pružanja pomoći i podrške i za investitore koji se namjeravaju registrovati u na područiju opštine.
  • Sanski Most će omogućiti registraciju privrednog društva u roku od pet (5) radnih dana, te istu pojednostaviti.
  • SM je smješten u regionalnoj zoni (CEFTA) tako da ima pristup zoni slobodne trgovine od 25 miliona stanovnika
  • Poljoprivredna proizvodnja u općini Sanski Most predstavlja jednu od važnijih privrednih grana na kojoj bi se temeljio njegov dugoročni razvoj. To pokazuju podaci o poljoprivrednom zemljištu, prinosima ratarskih kultura, uvozu i izvozu poljoprivrednih proizvoda.
  • Povrtlarstvo na području naše općine iz godine u godinu bilježi sve zapaženije rezultate zahvaljujući zajedničkim naporima općinske službe i poljoprivrednih udruženja.
  • Šumarstvo i drvna industrija predstavljaju osnovu za razvoj Sanskog Mosta.
  • Šumski plodovi naše općine postoje područja koja obiluju bogatstvom gljiva i ljekovitih trava
  • Bogatstvo voda i plodnost sanske doline su izuzetno pogodni za zemljoradnju, dok je planinski dio bogat šumom i pašnjacima pa sve zajedno pogoduje proizvodnji zdrave hrane.
  • Velike površine poljoprivrednog i šumskog zemljišta sa diverzitetom flore i faune daju mogućnosti za razvoj pčelarstva (organskom proizvodnja meda)
  • Građevinarstvo u Sanskom Mostu, predstavlja značajnu privrednu granu
  • Sanski Most raspolaže sa značajnim vrstama i količinama ruda i minerala.
  • Veliki turistički potencijali te velike prirodno historijske te kulturno historiske Vrijednosti

Sanski Most nudi…

  • Povoljan geografski položaj i povezanost sa regijama u bližem i daljem okruženju.
  • Dvije industrijske zone koje trenutno egzistiraju na području općine Sanski Most.
  • 16 raspoloživih parcela u industrijskoj zoni Šehovača čija je izgradnja ušla u 2 fazu.
  • Cijenu kvadratnog metra u industriskoj zoni od 11,20 KM.
  • Fleksibilnost za investitore, opština je spremna na fleksibilnost u pogledu veličine placeva, ukoliko jedna kompanija treba više zemlje za svoje proizvodne kapacitete.
  • Obilje prirodnih resursa, uključujući šumski, poljoprivredni, rudni, mineralni i turistički potencijal
  • Ubrzanu registraciju privrednih društava.
  • Slobodnu trgovinu na tržište od 25 miliona stanovnika.

INVESTIRANJE U OPĆINU SANSKI MOST

Sanski Most smješten je na obalama rijeke Sane u koju se ulijeva osam manjih riječica i niz drugih potoka. Zahvaljujući njima Sanski Most je dobio epitet grada na devet rijeka. Lociran je u sjeverozapadnoj Bosni, a u istočnom dijelu Unsko-sanskog kantona i drugi je po veličini grad u kantonu.

Nadmorska visina na kojoj se nalazi Sanski Most iznosi 158 metara. Bogatstvo voda i plodnost sanske doline su izuzetno pogodni za zemljoradnju, dok je planinski dio bogat šumom i pašnjacima pa sve zajedno pogoduje proizvodnji zdrave hrane. Moderna poljoprivredna škola u Sanskom Mostu daje mogućnost blistavog razvoja ovoj privrednoj grani.

Ljudski resursi

Općina Sanski Most, kao i cjelokupan Unsko-sanski kanton, od srednjeg vijeka, dolaskom turskoosmanlijskog carstva te širenjem Islama na ovim prostorima do danas egzistira sa tri dominantne vjerske pripadnosti: Islam, Katoličanstvo i Pravoslavlje. Ove vjerske pripadnosti su na ovim prostorima postepeno formirale tri glavne nacionalne kategorije stanovništva Bošnjake, Hrvate i Srbe.

Stanovništvo Sanskog Mosta je u odnosu na prosjek Unsko-sanskog kantona nešto starije, što može biti posljedica niskog i opadajućeg prirodnog priraštaja ove općine, prouzrokovanog sve manjom stopom nataliteta i blago rastućom stopom mortaliteta, kao i velikim brojem domicionog radno sposobnog stanovništva koje je na privremenom radu u inostranstvu.

Nekretnine

Trenutno na području općine Sanski Most egzistiraju dvije industrijske zone. Jedna je oformljena prije rata i locirana je na području prema Husimovcima, dok je druga (Šejkovača) tek djelimično uspostavljena i nalazi se u fazi uspostavljanja. Nakon analize sveukupne privredne situacije, te tendencija u okruženju Općina je pokušala da iznađe najefikasnije načine za privredni razvoj. Jedna od aktivnosti koja je ocjenjena kao neophodna je bila uspostava općinske industrijske zone Šejkovača. Prema općinskom projektu industrijska zona treba da ima 34 parcele.

Infrastruktura

Općina Sanski Most ima povoljan geoprometni položaj i nalazi se na putu koji povezuje Banjaluku i Prijedor sa Ključem i Drvarom, nadalje dobro je povezana sa cjelokupnim USK-a koji se nalazi na pravcu osnovnih koridora Zapadna Evropa – Mediteran – Bliski Istok. Magistralnim putem Sanski Most je povezan sa glavnim gradom BiH (Sarajevom) i ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine. Ovakav položaj općine Sanski Most, predstavlja dobru osnovu za razvoj svih vidova saobraćajne infrastrukture. Prema konkretnim prostorno fizičkim odrednicama, općina Sanski Most je dominantno usmjerena na magistralnu kičmu puta M-17 koja prolazi koridor oko regionalnog puta R-405. Ova dva pravca predstavljaju povoljnu protutežu izolaciji kantonalnog vakuma u središnjem dijelu i pružaju osnove regionalnom/kantonalnom i subregionalnomfederalnom- državnom nivou. Najznačajniji polovi razvoja pod čijim uticajem se razvija Sanski Most jesu Bihać i Sarajevo. Polovi razvoja u širem okruženju su Zagreb i Split, a u narednom periodu su Banja Luka i Prijedor. Može se konstatovati da općina Sanski Most ima povoljan geoprometni položaj, koji do sada nije u dovoljnoj mjeri valoriziran.

Sanski Most udaljen je od Sarajeva 227 km, odnosno 3-4 sata vožnje.

Na području općine Sanski Most trenutno ne postoji niti jedan civilni aerodrom koji pruža usluge putničkog i teretnog zračnog saobraćaja, a najbliži te svrhe su: Općina Laktaši, 23,5 km udaljen od Banjaluke i nosi naziv Mohovljani. Aerodrom u Sarajevu 224 km, i Aerodrom Pleso, koji se nalazi u okolici grada Zagreba u Republici Hrvatskoj. Najbliže mjesto za uključivanje na auto-put Zagreb-Beograd je kod mjesta Okučani koje je udaljeno od Sanskog Mosta 92 km.

Vodoopskrba i otpadne vode

Korištenje voda

Za vodoopskrbu stanovništva i privrednih pogona u Sanskom Mostu danas se koristi voda zahvaćena iz Kraškog izvora rijeke Zdene koja se nalazi na rubu mjesta i tretira se u novoizgrađenom postrojenju za preradu pitke vode, koje predstavlja jedno od najmodernijih na području Balkana.

Postrojenje operira sa rezervoarima kapaciteta 250m3 i 2.500m3 vode, te posjeduje automatizirano pročišćavanje filtera sa potpunim otklanjanjem mutnoće. Pored Zdene ogroman potencijal za snabdijevanje grada pitkom vodom predstavlja i rijeka Dabar koja je pitka cijelim tokom od izvora do ušća, a koja ima protok od 700l7s do 1500l/s, a nema zamućenosti uslijed padavina.

Cjelokupno stanje u vodovodnoj mreži je zadovoljavajuće a snabdijevanje i tokom ljetnih mjeseci je uredno, tako da ne dolazi do restrikcija ili nedostatka vode. Dugoročnim planovima uslijed širenja grada i povećanja broja stanovnika biće neophodno sa izvorištem Dabra povećati trenutačne kapacitete pitke vode.

Otpadne vode

U toku je implementacija višemilionskog projekta izgradnje gradske kanalizacije Sanskog Mosta. Izgrađeni su glavni kolektori, te se vrše radovi na izgradnji sekundarnih mreža po naseljima. Trenutačno je u izgranji prepumpna stanica koja će uvezati kanalizacione mreže lijeve i desne obale u jedinstven sistem.

Upravljanje krutim otpadom

Gradska deponija «Sanska brda» koja je locirana na Grabežu služi za deponovanje otpada cjelokupne općine Sanski Most. Na osnovu posjeda koncesije deponijom upravlja javno komunalno preduzeće «Sana» d.o.o. Sanski Most.

Kako Općina želi deponiju koje zadovoljava evropske ekološke standarde trenutačno se traže partneri sa kojima bi se na novoj lokaciji izgradila jedna takva deponija. U pripremi je projekat sanacije pomenute deponije od strane čeških partnera u okviru regionalne deponije, odnosno integralnog deponovanja krutog otpada, s kojim bi se uspješno premostilo vrijeme do konačnog formiranja regionalne deponije.

Elektroenergetski sistem

Područje općine Sanski Most u prijeratnom periodu snabdijevalo se električnom energijom iz elektroenergetskog sistema BiH i to preko primarne 110 kV mreže.

Osnovno napajanje područja Sanski Most bilo je 110 kV dalekovodom iz TS 220/110kV Prijedor2, sa TS 110/20/10 kV 20 MVA Zdena. Rezervno napajanje je bilo preko 35 kV Prijedor-Ljubije-Kozin-Kamengrad-Zdena, sa transformatorima u Kamengradu 2 x 2,5 MVA i u Zdeni 2 x 4 MVA.

Nivo porasta potrošnje približno je bio isti za sve kategorije potrošnje i kretao se od 2,019 puta za domaćinstva, od 2,65 puta za industriju.

Na području općine izvršena je bila 100% elektrifikacija svih naselja (ukupno 75), dok broj elektrificiranih domaćinstava 13.400 u donosu na postojeće 14.719 čini 91%.

Telekomunikacije

Danas se telekomunikacijski sistem općine Sanski Most sastoji od sistema fiksne i mobilne telefonije. Glavni snabdjevač objema uslugama za područje kantona jeste BH Telecom, koji je 31.12.2003. na području općine Sanski Most imao ukupno 7.500 registrovana korisnika fiksne telefonije i 867 registrovana korisnika mobilne telefonije (post paid).

Podatak o broju pre paid korisnika mobilne mreže nije poznat. Ukupan broj registrovanih Internet korisnika na području općine Sanski Most je 460 odnosno 6,13% fiksne telefonije, dok za USK-a iznosi 5476, odnosno 9,6 % korisnika fiksne telefonije.

Pored BH Telecoma na području općine u slopu mobilne telefonije posluju i druga dva bosanskohercegovačka operatera Mobi’s i Eronet.

TV i radio stanice

Na području općine Sanski Most djeluje lokalna televizijska stanica NTV 101, kao i radio stanice Radio Sana i Boston.

Usluge preduzećima

Na području Sanskog Mosta oformljen je Lokalni razvojni centar radi pružanja pomoći i podrške u procesu uspostavljanja i upravljanja efikasnog i harmoniziranog razvoja općine te podizanja sveopćeg životnog standarda njenih građana. Pored navedenog Centar pruža i podršku i promociju razvoja SME sektora, kroz pružanje direktnih i indirektnih profesionalnih servisa i informacija, kao što je izrada različitih vrsta poslovnih analiza, studija i elaborata, investicionih i biznis planova i sl.

U sklopu općinske administracije na raspolaganju svojim uslugama poduzetnicima i investitorima stoji Služba za privredno-komunalne djelatnosti i ekologiju, sa svojim odsjecima za privrednu djelatnost, obnovu, ekonomski razvoj i investicije, te inspekcijski nadzor.

PRIRODNI RESURSI

Drvo

Računajući na osnovu broja stanovnika iz 1991. godine šumskog zemljišta ima 0,55 ha po stanovniku, a prema podacima iz literature granične vrijednosti učešća šumskih površina po stanovniku su 0,33 ha. Učešće općine Sanski Most u šumskim površinama USK iznosi 16%, a u visokim šumama 19%. Ukupne zalihe drvne mase procjenjuju se na oko 4.500.000m3. Godišnji etat (sječiva masa drveta) procjenjuje se da iznosi oko 90.000 m3. Šumski fond, ukoliko se vodi računa o obimu sječe, raspolaže sa dovoljnim količinama drveta za razvoj drvne industrije u općini Sanski Most.

U općini Sanski Most prije rata radile su slijedeće tvornice:

  • Sanski Most, koja je trenutačno u procesu privatizacije: pilana, fabrika iverice, fabrika za izradu garnitura tapeciranog namještaja od iverice, fabrika namještaja od punog drveta, proizvodni pogoni za izradu podnog parketa, postrojenje za proizvodnju ljuštilica za furnir i materijala za pakovanje,
  • Sanica, koja je uspješno privatizirana: pilana, fabrika šperploča, fabrika lijepljenih laminata, fabrika za izradu furnira.

U poređenju sa predratnom proizvodnjom, sadašnji nivo proizvodnje u drvnoj industriji Sanskog Mosta je znatno niži.

Poluproizvodi kao što su šperploče, iverica i fina iverica ne proizvode se, a važni su za finalnu proizvodnju tvornica u USK-u. Objekti, oprema i instalacije su pretrpjele znatnu štetu. Izgubljena su strana tržišta.

Vrsta šume

Strategijom budućeg razvoja drvne industrije favoriziraju se ulaganja u razvoj proizvodnje namještaja i ostalih finalnih proizvoda. Na osnovu prezentiranih pokazatelja nije teško zaključiti da šumarstvo i drvna

industrija predstavljaju osnovu za razvoj Sanskog Mosta.

Šumski plodovi

Iako na području naše općine postoje područja koja obiluju bogatstvom gljiva i ljekovitih trava ne postoji dovoljno razvijena kultura sakupljanja, a što svakako predstavlja odličnu mogućnost za razvoj. Najprisutnije vrste gljiva jesu bijela gljiva – mliječnica, vrganj i lisičarka, a pored njih tu su i trubača, krasnica, gnojištarka, šampinjon, grmušnica, zec-gljiva i druge. Posebnost je da se u našim krajevima može pronaći i čuveni tartuf.

Poljoprivreda

Proizvodnja hrane zauzima vrlo značajno mjesto u cjelokupnom razvoju svake zemlje, a san mnogih, pa i razvijenih zemalja je da svoje stanovništvo prehrani sopstvenom proizvodnjom a tako i naše. Sama Općina zauzima površinu od 781km2 i raspolaže sa 31.679ha poljoprivrednog zemljišta, od čega 23.958 ha otpada na oranice i bašte, 7.068ha na livade i 653 ha na voćnjake. Serioznijom analizom socio-ekonomskih podataka, može se zaključiti da poljoprivredna proizvodnja u općini Sanski Most predstavlja jednu od važnijih privrednih grana na kojoj bi se temeljio njegov dugoročni razvoj. To pokazuju podaci o poljoprivrednom zemljištu, prinosima ratarskih kultura, uvozu i izvozu poljoprivrednih proizvoda.

Ratarska proizvodnja

U jesenjoj sjetvi 2006. godine zasijana je površina od 1.070ha, dok je u proljetnoj sjetvi 2007. godine zasijana zemljišna površina od 6823ha. Ukupno je zasijano i obrađeno 7.893ha što predstavlja 32,9% od raspoložive površine oranica (23.958ha).

Na osnovu prezentiranih podataka možemo konstatovati da ratarska proizvodnja nije razvijena u onoj mjeri i obimu koju dozvoljavaju zemljišno-klimatski uslovi, kao i opće stanje nezaposlenosti na terenu. Kada je riječ o površinama koje su zasijane ratarskim kulturama, najveće površine su nalaze se pod kukuruzom, što je sasvim i realno ukoliko se uzme u obzir trenutno stanje na terenu u kojem apsolutni primat drži stočarska proizvodnja (proizvodnja mlijeka i mesa), gdje kukuruz predstavlja osnovnu komponentu stočne hrane. Uzroke manje površine pod žitaricama poput pšenice, ječma, raži i zobi treba tražiti još i u činjenicama tržišne neizvjesnosti, niske otkupne cijene, visoke cijene inputa, što svakako destimulativno djeluje na proizvođače.

Povrtlarstvo

Povrtlarstvo na području naše općine iz godine u godinu bilježi sve zapaženije rezultate zahvaljujući zajedničkim naporima općinske službe i poljoprivrednih udruženja. Trenutačna proizvodnja povrća odvija se u 65 plastenika prosječne veličine 150m2,a čiji se broj povećava iz godine u godinu zahvaljujući sigurnom plasmanu i profitabilnosti proizvodnje. Kulture koje su najviše zastupljene u plastenicima su: rasad paprike i paradajza, paradajz, krastavac, luk, špinat i salata. Od povrća koje se uzgaja na otvorenom polju najviše je zastupljen krompir, paprika, paradajz, kupus i dr. kulture koje se proizvode za potrebe stanovništva i dijelom za tržište.

Pčelarstvo

Velike površine poljoprivrednog i šumskog zemljišta sa diverzitetom flore i faune daju ogromne mogućnosti za razvoj pčelarstva. U uslovima kada sopstvena proizvodnja meda ne zadovoljava potrebe domaćeg tržišta, te se med uvozi najčešće iz susjednih zemalja, pčelarstvo u našoj zemlji predstavlja ogromnu mogućnost pronalaska zaposljenja u ovoj grani poljoprivrede. Tokom 2006 godine od strane članova pčelarske zadruge proizvedeno je 17t meda (bagrem 5t, livadskog 5t, kesten 4t, i amfora 3t) Pored klasičnog načina proizvodnje meda, pčelari Sanskog Mosta su u 2006 godini počeli i sa organskom proizvodnjom meda, i trenutno su u procesu formiranja četiri organska pčelinjaka sa ukupnim brojem od dvije stotine košnica.

Voćarstvo

Voćarstvo predstavlja jednu od manje razvijenih grana poljoprivrede Sanskog Mosta. Voćnjaci se nalaze uglavnom u lošem stanju, što je prije svega reuzultat loše ili nikakve primjene agrotehničkih i zaštitnih mjera u ovoj proizvodnji. Zbog iznijetih razloga prinosi voćnjaka po jedinici površine kao i njihov kvalitet su na niskom nivou. Klimatski uvjeti u općini Sanski Most najbolje odgovaraju proizvodnji šljive, jabuke, trešnje i kruške. Ostvareni prinosi u proizvodnji voća na području općine S. Most dati su u narednoj tabeli.

Stočarstvo

Područje općine Sanski Most ima tradiciju u uzgoju stoke. Klima i konfiguracija tla pogoduju razvoju stočarstva sa visokokvalitetnim vrstama stoke. Obzirom na veoma povoljne prirodne uslove, posebno sa aspekta velikih površina pod prirodnim livadama i pašnjacima, na području naše općine je moguće vrlo uspješno organizovati stočarsku proizvodnju. Iz tih razloga odmah u postratnom periodu pristupilo se intenzivnom obnavljanju stočnog fonda. Organiziranim otkupom mlijeka od strane 4 mljekare u toku 2006 godine ukupno je otkupljeno 4.178.080 litara mlijeka, što je za 26% više u odnosu na godinu dana ranije. Brojno stanje stoke na području općine Sanski Most prikazano tabeli pozitivno ukazuje da Sanski Most bilježi blagi rast u stočnoj proizvodnji osim u slučaju svinja i konja. Pored velikog broja ovaca na našem terenu smatramo da bi ovaj broj mogao biti daleko veći. Najveću prepreku razvoju uzgoja ovaca predstavlja težak plasman ovčijih proizvoda, kao i zbog pojave bruceloze. I pored tržišne potrebe za peradarskim proizvodima na našoj općini, peradarstvo nije dovoljno razvijeno. Trenutno se proizvodnja pilećeg mesa odvija se na tri farme, dok seproivodnjom jaja bavi 7 farmi skromnih kapaciteta.

Ribnjičarstvo i ribarstvo

Kako Sanski Most obiluje nezagađenim riječnim kapacitetima jasno je da postoje ogromni potencijali ribe, tako da Sanski Most predstavlja pravi mali raj za ljubitelje ribolova. U rijekama kojima gazduje Društvo sportskih ribolovaca «Sana» mogu se pronaći različite vrste ribe poput: mladice, potočne pastrmke, lipljena, mrena, klena, plotice, škobalja, deverike i štuke. Na izvoru rijeke Zdene izgrađen je i jedan pastramski ribnjak koji nudi i ugostiteljske usluge. Veliki prostor sanske općine, rijeke i planinski masivi daju mogućnost uzgoja i razvoja raznovrsne divljači koja krstari slobodnim prostorima. Svakako tu je grmečki mrki medvjed, vuk, lisica, srna, ris, tetrijeb, zec idruge vrste divljači koje predstavljaju dobru okosnicu za pospješivanje lovnog turizma. Sklad čovjeka, prirode i divljači upotpunjavaju cjelokupnim lovištem razasute lovačke kuće.

Hidro-energija

Na širem području Sanskog Mosta mreža vodotoka je vrlo razvijena. Sana sa svojim pritokama Kozicom, Kijevskom rijekom, Sanicom, Dabrom, Blihom, Sasinom, Majdanušom, Zdenom predstavlja značajno vodeno bogatstvo raspoređeno na većem dijelu teritorije općine (centralnom i istočnom). Krajnji relativno mali sjeverozapadni dio pripada slivu Japre koja se kod Bosanskog Novog uliva u Sanu, a na jugozapadnom dijelu nalazi se tipično kraško Lušci polje sa koga vode otječu ponornicom. Prosječni protok Sane u Sanskom Mostu iznosi 68,7 m3/s što znači da godišnje proteče prosječno 2,21 milijarde m3 vode. To je vrlo značajno vodno bogatstvo koje može biti jedno od glavnih temelja za općin privredni razvitak. Sanica je najveća pritoka na području Sanskog Mosta sa slivnom površinom od 407 km2. Ona ima oko 20% od ukupnog sliva Sane u Sanskom Mostu (2.008 km2) i prosječni godišnji protok oticanja u slivu Sanice nešto veći od prosječnog Sane do Sanskog Mosta. Najveći pritoci su u IV, a najmanji u VIII mjesecu, to jeste kao i kod rijeke Sane. Neposredno uzvodno od ušća Sanice nalazi se na Sani vodomjerna stanica Vrhpolje koja kontrolira površinu sliva.

Izvorska voda

Sanski Most se snabdijeva pitkom vodom sa izvorišta Zdene. Novoizgrađeno postrojenje za preradu vode, koje predstavlja jedno od najmodernijih na Balkanu, sasvojim automatiziranim prečišćavanjem filtera u potpunosti otklanja mutnoću nastalu uslijed kiša. U sklopu postrojenja nalaze se i taložnici tako da se u Zdenu vraća potpuno čista voda. Pored izvora Zdene građani Sanskog Mosta piju vodu i sa izvora Grabar, Pećina, Gračanica, Podbrnjača, Tiješnica i Glibaja. Kvaliteta vode, čiju kontrolu hemijske i bakteriološke ispravnosti svakodnevno vrši JKP «VIK» doo, te Kantonalni zavod javnog zdravstva na svim izvorima je zadovoljavajuća.

Termalna voda

Termalne i termomineralne vode pojavljuju se na južnom i jugoistočnom području Sanskog Mosta. Stupanj njihove istraženosti je različit. Među termomineralnim vodama najveći stupanj istraženosti dostignut je na području Sanske Ilidže, 13 kilometara uzvodno uz rijeku Sanu od Sanskog Mosta, na nadmorskoj visini od 248 metara. Na pomenutoj lokaciji nalaze se dvije bušotine dubine od preko 300 metara. Temperatura vode je konstantna i iznosi u jednoj bušotini 32°C, a u drugoj 30°C stepeni. Banja Ilidža je najbolja za liječenje reumatskih oboljenja, a vjeruje se da poboljšava oštećeni vid i liječi unutrašnje bolesti. U sklopu banje pored zatvorenog i otvorenog bazena, nalaze se i određeni smještajni kapaciteti, sa ugostiteljskom ponudom domaćih jela i pića. Koncesiju na upravljanje ovim vodama posjeduje Udruženje ratnih vojnih invalida, koji su u potrazi za zainteresiranim partnerima sa kojima bi izgradili značajnije kapacitete. Bitno je pomenuti da za cjelokupno područje postoji urađeni regulacioni i prostorni planovi. Među termalnim vodama na području Sanskog Mosta vrijedne pažnje su pojave, odnosno vrela u Tješnici i Kozici.

Naziv rijeke

Dužina toka (km)

  1. Sana 28,2
  2. Bliha 19,6
  3. Sanica 5,7
  4. Dabar 3,5
  5. Zdena 3,8
  6. Kozica 8,2
  7. Kijevska 6,2
  8. Sasinske 10,4

Turizam

Turizam spada u najekspanzivnije grane svjetske privrede u kojoj postoji realna mogućnost za stvaranje novih radnih mjesta s pozitivnim učinkom na bilanse uspjeha, na životni standard i kvalitet življenja stanovništva. Današnji trendovi u oblasti turizma i ugostiteljstva određuju nekoliko konkretnih postulata ako želimo razvijati ovu oblast. To je prije svega uobličavanje domaćelokalne- autohtone ponude odnosno domaćeg turističkog proizvoda.

Na temelju sprovedenih istraživanja utvrđeno je da općina Sanski Most ima:

  • veoma povoljan geografski položaj
  • vode koje imaju i po kvalitetu i kvantitetu značajan potencijal za višenamjensko korištenje,
  • zemljište, šume i mineralne sirovine koje predstavljaju izuzetno vrijednu bazu za proizvodnju,
  • prirodne ljepote i pogodnosti za razvoj turizma,
  • kuturno-historijsko nasljeđe,
  • klimu koja je povoljna za razvoj svih djelatnosti,
  • biodiverzitet i različitost flore i faune.

Prirodne i historijske vrijednosti

Općina Sanski Most na svojoj teritoriji ima niz zaštićenih spomenike prirode, kao što su:

– Pećina Hrustovača, koju krase stalaktiti i stalagmiti, umjetnički tajnovitom rukom prirode, izvajali su skulpture pećinskih životinja lava i slona, a ukrasi koji spajaju visoke svodove sa tlom, liče na ogrmone indijanske toteme. Na osnovu Zakona o zaštiti proglašena je spomenikom prirode. Posjeduje naučnoistraživačke, obrazovne, turističko-rekreativne i druge vrijednosti.

– Izvor rijeke Dabar stavljen je na osnovu Zakona o zaštiti prirode pod zaštitu kao spomenik prirode. Tokom svog cjelokupnog toka rijeka Dabar je pitka i veoma bogata ribom, te predstavlja poseban revir.

– Dabarska pećina koja je na osnovu Zakona o zaštiti prirode, stavljena pod zaštitu kao spomenik prirode, nalazi se pored izvora rijeke, a čuvena je po činjenici da u njoj obitava čovječija ribica. Pećina posjeduje naučnu i rekreativnu namjenu.

Vodopad Bliha - „Blihin skok” predstavljaprirodnu zanimljivost pa je na osnovu Zakona stavljen pod zaštitu kao spomenik prirode. Nalazi se u mjestu Fajtovci udaljen 14km od grada. Lomi se niz stijenu visoku oko 56 metara, stvarajući nadnaravnu prirodnu ljepotu. Vodopad ima naučnu i turističko-rekreativnu vrijednost.

Blihin vodopad – park prirode Idejni projekat “Blihin vodopad – park prirode” sa svojom površinom od 50km2, obuhvata širok dijapazon ponuda koje se mogu prezentirati kako domaćim tako i stranim turistima. Ovaj centar Parka Prirode bi bio jedini ovakvevrste u FBiH pa I širem području. Sama njegova lokacija omogućava veoma brz isiguran dolazak svim posjetiocima bilo da dolaze iz pravca Sarajeva ili Zagreba. Rekreativni vidik boravka i jedinstvena ljepota nedirnutog krajolika koji osvaja sa svojom prirodnom raznolikošću i skladnošću oblika i boja u bilo kojem razdoblju godine je vidljiv na mnogima međusobno minucizno uvjetovanim, prirodnim obilježjima. Poseban fenomen je da iz tako male riječice nastaje tako visok vodopad i formira malo jezerce. Prateći ovaj fenomen veliku ulogu su imale i sedotvorne biljke koje su do danas očuvale ovaj vodopadod presušivanja i izmještanja tako da i one ulaze u osjetljiv biodinamički sistem koji treba da bude pod zaštitomi stalnim nadgledanjem. Jednu od većih uloga u formiranju ovakve situacije, konfiguracije, biljnog pokrova i staništa ima klima koja je umjereno kontinentalna sa obilježjima ugodnog sunčanog ljeta i relativno dugom, oštrom snijegom bogatom zimom.
Vodopad rijeke Blihe ima idealnu konfiguraciju za skoro sve sadržaje koji se vežu za turizam nacionalnog parka,od ambijenta, ugostiteljstva, rekreacije pa do proizvodnje kao što je eko turizam. Posebna pogodnost prirodnog parka vodopada Blihe je relativna blizina granice sa R. Hrvatskom koja je preduslov za bolju komunikaciju tj. Dolazak turista. Ovaj lokaliter može pružiti rekreaciju I odvijanje sportatokom cijele godine, što podrazumijeva u ljetnjem periodu sportove sa loptom, jahanje na konjima po uređenim stazama, rekreaciono šetanje, planinarenje, alpinizam, streljaštvo itd. Dok u zimskom periodu pruža velike mogućnosti zamanje obime skijanja, sankanja, lova, cross country trčanja itd.

Izvor Zdena sa kojeg se pitkom vodom napaja grad predstavlja također registrovani Spomenik prirode.

Ostali evidentirani spomenici (Grbića pećina, Pećina Suvaja, Kerkezova pećina, Jama Oko) prirode na području Sanskog Mosta nisu naučno dovoljno istraženi, tako da se nije ni utvrdila adekvatna zaštita, uređenje i uključenje u razvoj.

Kulturno-istorijske vrijednosti

Na području općine Sanski Most, Zavod za zaštitu spomenika kulture prirodnih znamenitosti i rijetkosti registrovao je, odnosno zaštitio do danas pet nepokretnih spomenika kulture, i to:

Naziv Lokacija Režim

1. Musala u Kamengradu Kamengrad II

2. Stari grad Kamengrad Kamengrad II

3. Zgrada stanice Narodne milicije Palanka III

4. Veliki grad Kijevac II

5. Zgrada II zasjedanja ZAVNOBIH-a Sanski Most I

Važno je spomenuti da se u Sanskom Mostu upored pomenutih kulture nalazi i:

  • Staro jevrejsko groblje na Šušnjaru,
  • Rimski most u Starom Majdanu,
  • Zgrada Parohijskog doma u Ključkoj ulici koja je najstarija odgojno-obrazovna ustanova u regionu Bosanske krajine sačuvana u izvornom obliku čija je gradnja započeta u doba Austro-Ugarske te iz tog doba ostale su sačuvane još Zurnića kuća, Bašića kuća, Delića kuća u Ključkoj ulici te zgrada Željeznice na autobusnoj stanici. Za potrebe izrade prvog prostornog plana općine Sanski Most (1987.god), izvršeno je istraživanje kulturno-historijskih vrijednosti i ustanovljeno slijedeće stanje:

- nalazišta prahistorijskog doba 19

- nalazišta rimskog doba 21

- nalazišta srednjeg vijeka (utvrda) 4

- nekropala stećaka 5

- opšta nalazišta srednjeg vijeka 13

- spomenika iz osmanskog perioda 2

- spomenika iz perioda austro-ugarske uprave 6

- spomenika i spomen obilježja iz NOR-a i revolucije 51

- urbanih cjelina i prostora za tradicionalne manifestacije 1

Ugostiteljstvo

Tradicijsko nasljeđe i zanimanje za sektor ugostiteljstva na području općine Sanski Most je uveliko pomoglo u oživljavanju ratom uništene i devastirane ugostiteljske infrastrukture. Primjetno je oživljavanje i razvoj ugostiteljstva koje u sprezi sa turizmom nudi lepezu usluga koje bi mogle biti interesantne za domaće i strane turiste, te razne turističke agencije i turoperatore. Na području Sanskog Mosta posluju tri hotela, te niz restorana i drugih ugostiteljskih objekata.

Kvalitet života

U Sanskom Mostu postoji čitav niz spotskih klubova, kako za masovne tako i za individualne sportove,tako da su zastupljene aktivnosti od nogometa, košarke, rukometa, odbojke, tenisa, borilačkih sportova, šaha, konjičkih sportova, do planinarenja, kajakaških sportova i sl. Uslovi za razvoj fizičke kulture su povoljni. Osmorazredne škole posjeduju fiskulturne sale, dok Srednjoškolski centar koristi Gradsku sportsku dvoranu.

 

Pored postojećih 8 u izgradnji je i niz dodatnih otvorenih terena posebno u ruralnom dijelu općine. Na području općine je locirana i nekolicina sportskih igrališta kao što su: Podgrmeč, Zdena, Rudar Kamengrad i Sloboda. Urbanističkim planom predviđena je izgradnja Kulturnog centra, kao i izgradnja uz već postojeću kino dvoranu «Sana» sa kapacitetom od 400 mjesta, još tri nove kino dvorane u zonama Centra I i Centra II sličnih kapaciteta od 400-500 sjedala, odnosno 480-600m2.

Od institucija koje se bave implementacijom kulturnih projekata važno je spomenuti:

- Obnovljenu Gradsku biblioteku,

- Bošnjačka zajednica kulture «Preporod»

- Kulturno-umjetničko društvo «Sanski Biseri»,

- Amatersko pozorište «Teatar art», te

- NVO «Mejrem».

Sanski Most predstavlja odličnu priliku za relaksaciju u mnoštvu moderno izgrađenih restorana i kafića.

sturlicani.net


Komentari