10.7 C
Bihać
Četvrtak, 23 Septembra, 2021

Braća blizanci heroji Sanskog Mosta

U nezapamćenim poplavama koje su pogodile Bosnu i Hercegovinu nanesene su ogromne štete brojnim gradovima gdje je vodeni cunami uništavao sve pred sobom. Mnoge porodice su u samo jednom trenutku ostale bez imovine koju su godinama mukotrpno sticale, nepovratno su izgubljeni ljudski životi, a pričinjena šteta mjeri se milijardama maraka.
U nadljudskoj borbi s vodenom stihijom, svojom hrabrošću i požrtvovanošću istakli su se brojni spasioci koji su, rizikujući vlastite, spašavali druge ljudske živote i materijalna dobra.

Među tim hrabrim ljudima su i braća blizanci, Amir i Samir Šadić iz Sanskog Mosta. Samir je strastveni motociklista i jedan od osnivača lokalnog moto kluba, dok je Amir zaljubljenik u ronilački sport i član Ronilačkog kluba «Vir». Oni koji ih poznaju kažu kako se radi o osobama avanturističkog duha, a sugrađani tvrde kako su u svakom trenutku spremni da drugima priteknu u pomoć.

Tako je bilo i u dramatičnim trenucima kada je rijeka Sana, inače mirna i pitoma, pojačana obilnim kišnim padavinama nasrnula na svoje obale, gradove i ljude koji žive uz njen tok. Njeni plitki brzaci i virovi pretvorili su se u snažnu vodenu bujicu koja je nosila sve pred sobom, a ni najstariji Sanjani ne pamte da se nekada dogodilo nešto slično.

Nikada u istoriji nije izmjeren toliki vodostaj ove rijeke, a pretpostavlja se kako je u jednom trenutku on iznosio preko 550 centimetara. Nikada neće biti utvrđeno koliki je uistinu nivo Sana dostigla jer je nabujala rijeka jednostavno potopila mjerne uređaje. «Cijela situacija je slutila da će se dogoditi nešto neuobičajeno i da ova poplava neće biti kao ranije. U samo nekoliko dana pale su ogromne količine kiše, a vodostaj je nevjerovatno brzo rastao. Skupa s još nekoliko drugara stavili smo se odmah na raspolaganje civilnoj zaštiti.», kažu Šadići.

Šaljivo kažu kako se u Sanskom Mostu vrijeme sada dijeli na prije i poslije poplave, a 16. maj 2014. godine zauvijek će biti zapisan u istoriji ovog grada. Braća kažu kako je jutro pomenutog dana također bilo dramatično, kada su intervenisali na području sela Podovi, koje se nalazi između Ključa i Sanskog Mosta.

«Sana se izlila iz korita i poplavila stambene objekte u kojima žive povratnici. Trebalo je spasiti ljudske živote, a situaciju je otežavao brzi riječni tok.», kaže Amir Šadić. Situaciju je dodatno usložnila okolnost da se radilo mahom o osobama starije životne dobi, a neki od njih, i pored dramatične i neizvjesne situacije, nisu željeli iz svojih domova. Braća kažu kako je naposlijetku, poslije puno muke i truda, ali i ubjeđivanja s mještanima, zadatak uspješno izvršen. Međutim, dramatična noć bila je samo uvertira u naredna dešavanja i prirodnu katastrofu koja je pogodila Sanski Most. Napori da se ojačaju postojeći i postave novi odbrambeni nasipi oko grada nisu dali rezultat.

Sana je u podnevnim satima pomenutog dana, u blizini naselja Jezernice, napustila svoje korito, a voda je postepeno počela osvajati kompletan dio grada smješten na desnoj obali. Za vrlo kratko vrijeme ulice i sokaci postali su riječni rukavci, a muljevita voda ispunila je prizemne dijelove stambenih objekata. “Prolazili smo kroz ulice u čamcu. Voda je dosezala i do dva i pol metra, a zbog zgrada i drveća stvarali su takvi brzaci u kojima je gotovo nemoguće bilo veslati.

Imali smo čamac bez motora, veslati u takvim uslovima ponekad se zaista činilo nemoguće”, pričaju braća. Apeli za pomoć i evakuaciju ugroženih građana stizali su sa svih strana, neizvjesnost i strah su bili ogromni, jer niko nije mogao pretpostaviti šta donose naredni sati. Slike iz ranije potopljenih gradova u regiji, gdje je razina vode dosezala do krovova kuća, bile su svima pred očima. U takvoj situaciji braća Šadić, ali i ostali spasioci, pokazali su veliku hrabrost.

Neumorno su plovili svojim čamcima i evakuisali ugrožene građane gdje je god to bilo potrebno. „Satima nismo spavali jer je situacija bila haotična. Međutim, zbog adrenalina nismo ni osjećali umor. Nismo mogli ostaviti niti jednog ugroženog čovjeka, pa čak ni macu ili psa.“, pričaju braća dodajući kako ih je posebno dirnula djevojčica koja je ulazeći u njihov čamac nosila male kučiće i kroz suze govorila kako ih nije mogla ostaviti.

Iako su ljudski životi uvijek u ovakvim situacijama najvažniji, ljudskost u njima nije im dozvoljavala da ostave bilo koga. Pošto se situacija smirila, građanima u odsječenim dijelovima općine svojim čamcima dostavljali su vodu i drugu neophodnu pomoć.

Dodaj komentar:

POVEZANI ČLANCI

Najnovije

58,466LikesLikes
8,496SljedbeniciPratite
1,287PretplatnikaPretplati se