Cazinjanka naslikala emociju zvanu “sadašnjost”: Nejra o koroni, svijetu i pojedincu kroz jednu sliku

Udobno se smjestite i uplovite s nama u svijet pozitive mojcazin.ba portala.

Današnja pozitiva je nešto čudnija od one na koju smo navikli. Čitajte dalje, sve će vam se samo kazati. Glavni lik naše današnje priče se već četiri godine skriva u Medicinskoj školi u Bihaću. Ima devetnaest godina i ona je umjetnik!

Redžić Nejra. Pozitivna i prijatna, vjerujte nam na riječ i vjerujte njenom osmijehu. Talenat za slikanje je otkrila sa 12 i tada počinje svoje putovanje bojama i crtama na papiru, sve zahvaljujući roditeljima. Interesantan dio priče je da Nejra od 2016. svoj svijet i stvarnost slika emocijama. Njeni radovi više nisu likovi iz crtića, ona slika ono što vidi i osjeti, ono što je dotakne. Portreti su jedna od njenih najvećih ljubavi.

Pogled roditelja nakon svakog crteža, njihove oči kao preslika njihovog ponosa, Nejri su od prvog dana vjetar u leđa, vječna motivacija. Ako ste pročitali tekst do ove rečenice, vjerujemo da ste uočili koliko Nejra voli svjetlost, vedrinu, sreću. Međutim… Niko Nejru nije pitao želi li doživjeti virus Covid, koronu, izolaciju i psihičko stanje u kojem se globalno nalazimo. U tom duhu, pošto situacija oko nas nije baš najljepše obojena, Nejra crta drugačije. Njena tehnika je čista olovka, emocija snažna, a crtež sve sam o sebi govori.

Platno i žarke boje je ostavila po strani u januaru 2020-te, tamne i tužne godine naših generacija. Slika o kojoj ćemo govoriti je naša stvarnost i realnost. Slika je prava emocija koja se zove korona, mlade autorice i umjetnice, Cazinjanke Redžić Nejre.

Na slici je jedna djevojka. Svi smo mi Nejrina djevojka sa crteža, makar ove godine. Djevojka je svijetu poznata kao mirna, draga, kao da joj je sve “baš okej”, međutim, vatre u njoj gore, gore i ne staju. Valovi i bure udaraju, a sve što djevojka ima je samo taj puki unutrašnji vrisak. Ovim hvale vrijednom djelom ona poručuje da iz sebe izbacite vrisak na ovaj ili onaj način. Vrisak u nama je propast za nas. Puna čaša se jednom izlije, ako i čaša ima granicu, koliko jedan čovjek može držati u sebi, kad iz nas počinje izlijevati?

Dobri ljudi slute bolju budućnost.

Dodaj komentar:

POVEZANI ČLANCI

Najnovije

58,466LikesLikes
8,496SljedbeniciPratite
1,287PretplatnikaPretplati se