Naslovnica BiH Dragan Bursać: Penzija za gospodina ratnog zločinca U enitetu u kome su...

Dragan Bursać: Penzija za gospodina ratnog zločinca U enitetu u kome su ratni zločinci jedini prepoznatljivi trejd mark, u kome su baš oni ne samo slavljeni, nego su i talon za izborne pobjede, red je da im se entitet oduži punim penzijama. Mislim, već jeste penzijama, ali trebaju biti pune.

0

Došlo je i to doba. Zlatnu kalendarsku jesen dočekala je ona penzionerska. Dobroćudni psihijatar, nadriljekar, guslar, pjesnik i u slobodno vrijeme ratni zločinac, Radovan Karadžić ode nam u penziju. Mašala!

Krajem 2016. godine, u 71. godini života, Karadžić je podnio zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu penziju. Mudro Radovane, nema šta. Taman da ovih dana sa 73. godine kako zahtijeva zakon i pravni frejm Republike Srpske počne i isplata.

I tako i bi.

U Fondu PIO RS-a sproveli su promptno upravni postupak, donijeli rješenje i odobrili penziju. A kako bi moglo i drugačije. Evo i saopštenja:

“Gospodin Karadžić, ima pravo, po osnovu radno stečenih prava iz Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju, pravo na penziju kao svi drugi građani, osiguranici Fonda PIO RS ili nekih od fondova na prostoru bivše Jugoslavije, odnosno nosilaca nekih od ino osiguranja sa kojima BiH i RS ima potpisan međudržavni sporazum o socijalnom osiguranju“, kaže Mladen Milić, direktor Fonda PIO RS-a.

Jebi se narode!

Ma bravo Mladene! Što je Radovan veća ili manja ovca od ostalih penzionera. On je uvijek i jedino radio svoj posao. Pjevao, guslao, obmanjivao ljude nadriljekarstvom i njuejdžingom, a eto i malo komandovao i izdavao naređenja prilikom izvršenja najgnusnijih zločina na teritoriji Bosne i Hercegovine. Ništa strašno. Stotinjak hiljada pobijenih, milon raseljenih i ono nešto uništene prateće imovine.

Istina jeste da u BiH i Republici Srpskoj ima onog jadnog i poštenog naroda koji je rintao 40 godina ili koji je postao invalid, ali ne može zbog sporosti sistema dobiti svoju zasluženu penziju. Istina jeste, da ima takvog naroda, ali da se poslužimo Karadžićevom umotvorinom, ko jebe narod. I zaista je tako. Ko jebe narod! Narod služi da rilja, ratuje, djecu daje u vojsku ili bude naprosto ubijen kao npr. u srebreničkom genocidu. To je narod. I narod, je l’, ne može postati tek tako penzioner. Nije narod Karadžić, pa da mu entitet za 27 godina dilberisanja pokloni penziju.

Neki će reći, ne treba veća monetarna kazna Radovanu nego da bude penzioner u RS-u i da dobija penziju svoje tvorevine, pa da vidi šta je napravio. Reći će i prevariti se, jer to je puka relativizacija. Ako ratni zločinac dobija penziju, ako uživa privilegije matične zemlje ili entiteta, to će reći da on i nije neki zločinac. A kako će i biti ako je slavljen kao heroj. Zapravo toliki heroj da mu je njegov narod, srpski oprostio ubijanje sopstvene studentarije na Bihaću ’95.

Ložač, vozač, ratni zločinac

No, nije to sve reklo bi dijete. Valjda, u silnom sakrivanju tragova nestala je i Radovanova ratna biografija i radni, da ne kažem ratni staž. A te četiri godine baš bi mu pomogle.

I ne, ne tvrdi to potpisnik ovih redova, niti se igra verbalne onanije ili kakvog snaf egzibicionizma. A, ne! Pazite sad ovo.

Citiram:

“Paradoks je da period kada je bio predsjednik RS nije obuhvaćen zbog nekompletirane dokumentacije, što je u principu isključivi problem birokratije tog vremena i kasnije. Ja se zaista nadam da će to u narednom periodu biti rješeno, u zakonom predviđenim okvirima, jer mislim da je nečuveno da postoji trag da je radio u kabinetu predsjednika, ali ne i da li je bio vozač, ložač, portir ili predsjednik. Pogotovo ako imamo na umu da nije tamo gdje trenutno jeste zato što je krao trešnje, nego zato što je bio predsjednik i vrhovni komandant.”

Pa ovo ni je u najciničnijem tonu ne bih mogao bolje sročiti. Jer, sram vas bilo, postoje podaci o učešću čovjeka u ratu, a vi mu to ne brojite u radni staž! Jer, sram vas bilo, niste naveli da je Radovan bio u ratu predsjednik, a ne tamo neki ložač, vozač, portir i sitna fukara. Pa nije on krao trešnje, nego je u Haagu po komandnoj odgovornosti. Predsjednik je bolan bio!

Čekaj, čekaj, a ko je ovu umotvorinu izgovorio? Sonja Karadžić Jovičević, kćerka Radovana Karadžića

Kćerka Radovana!

Znači Sonji je drago i priznaje da je Radovan kao predsjednik, a ne kao pekar, ljekar, apotekar u Haagu? Naravno da nije! Sonja hoće reći da je posve legalno, sistematski i ozbiljno njen otac pristupio svom ratnom poslu, od granatiranja Sarajeva do Srebrenice i da zato zaslužuje barem još 4 godine radnog staža (sic!).

Zločin se isplati

Sonja, a i sistem u Republici Srpskoj zajedno, ne da hoće reći nego GOVORE, zločin je bio u opisu radnog mjesta, zločin treba nagraditi i zločin se BUKVALNO isplati. Nema tu puno filozofije. Na koncu, Radovan je sa Mladićem trebao u tom i takvom “filozofskom” promišljanju pobiti i protjerati sve nesrpsko, pa da završe posao. Jer to i JESTE posao, zapisan u SANU-ovoj agendi, to i jeste posao koji su Radovan & comp. pokušali izvršiti u svom projektu etničkog čišćenja.

Pa je onda Sonja Karadžić sa pravom zbunjena, kako to da se u entitetu koji slavi ratne zločince kao heroje i koji u opisu svoje geografije ima etničko čišćenje, njenom ocu ne dodijeli radni staž, a bio je glavni majstor na zločinačkoj baušteli.

I nemojte biti sigurni, kako je Radovan običavao uvesti ljude u svoje rečenice, dakle, nemojte biti sigurni da mu radni staž neće biti spojen u RS-u. Zapravo, očekujte da Radovan uz onih 27 godina radnog staža dobije još 4 minimum, ili ako budu beneficirane, a nema razloga da ne budu, eto njemu još 8 godinica.

U entitetu u kome su ratni zločinci jedini prepoznatljivi trejd mark, u kome su baš oni ne samo slavljeni, nego su i talon za izborne pobjede, red je da im se entitet oduži punim penzijama. Mislim, već jeste penzijama, ali trebaju biti pune.

Da se poslužim riječima Sonje Karadžić, imajmo na umu da nije tamo gdje trenutno jeste zato što je krao trešnje, nego zato što je bio predsjednik i vrhovni komandant.

Narode, najbolje prilike su odavno potrošene, a najljudskije u ovom momentu je da zločinac Karadžić bez časti, jer časti nema i bez novčanih apanaža, a njih ima, dakle da bez te dvije stvari služi svojih 40 godina robije. Narode, red je, onaj ljudski da neko digne glas protiv sistemskog isplaćivanja iz budžeta jednog ratnog zločinca. Jer je to nehumano, sramotno, bijedno, neetički i umobolno. Narode zar uvijek i jedino sa Karadžićem u rečenici moraš biti jebana strana?

Dokle??? Dokle će žrtve uboge i obespravljene hodati zemljom pored penzionisane gospode ratnih zločinaca?