Kako je agent iz BiH još 2014. umalo prodao Pjanića u Barcelonu: “Sve smo dogovorili, ali…”

Elvir Baljić ga je hvalio komplimentom da svojom pojavom povećava cijenu igračima. U svojoj poslovnoj biografiji ubilježio je upravo Baljićev transfer u Real Madrid, kasnije je Roberta Carlosa odveo u Fenerbahče, a sudjelovao je i u transferu Michaela Laudrupa iz Barcelone na Santiago Bernabeu. Njegovo ime je Bekim Dino Pašalić i smatra se jednom od najvećih bh. menadžerskih zvijezda.

Već gotovo trideset godina Pašalić živi i radi u Španiji. U ovu zemlju došao je turistički, na odmor, ali sudbina je htjela da tu ostane i s vremenom stekne poznanstva s velikim nogometnim imenima koja će mu kasnije mnogo koristiti. Postao je ime cijenjeno u svjetskim krugovima, a da nije ‘običan’ govori i to što je na Univerzitetu Castilla u Španiji stekao i zvanje eksperta u upravljanju klubovima. S ovom diplomom može raditi kao direktor bilo gdje u svijetu.

Iako srcem u dušom u BiH, Pašalić je opredjeljenjem Španac i idealan je sagovornik na temu Miralema Pjanića i njegovog eventualnog dolaska u Barcelonu o kojem se već sedmicama piše na Pirinejima.

“U Barcelonu je za vrijeme ove pauze trebalo doći 80 igrača, u Real Madrid barem 50 više. Kako nije bilo nogometa, nema koji igrač se nije povezivao s njima, mora se o nečemu pisati”, kaže Pašalić na početku razgovora za SportSport.ba.

Interes Barcelone za Pjanića ne datira od jučer…

“Pjanić je želja bio još dok je igrao za Metz, a najkonkretnije je to bilo pred Svjetsko prvenstvo u Brazilu. Na tom transferu sam radio ja, dogovorili smo skoro sve, da bi potom on produžio ugovor s Romom bez da sam išta znao o tome. Iz Barcelone su mi govorili jesam li siguran da nije produžio, tvrdio sam da jesam, a onda kada sam nazvao njegovog oca Fahrudina ispostavilo se da je istina drugačija. Ispao sam budala. Ipak, moja savjest je čista, uradio sam sve sa svoje strane.”

Danas je za transfer zadužen Fali Ramadani.

“Pjanić je, bez dileme, tip igrača kakav bi odgovarao Barceloni i danas. No, njemu je danas 30 godina i pitanje je koliko je sve to realno očekivati i koliko je neophodan Barceloni. Teško je u fudbalu predvidjeti neke stvari.”

Pašalić je i danas aktivan na fudbalskom polju, ali radi na drugačiji način.

“Posla ima više nego ikad, ali danas radim isključivo sa klubovima. Danas sam u godinama kada ne mogu putovati kao nekad, želim se posvetiti porodici i ovako mi najviše odgovara. To funkcioniše po principu da me kontaktiraju predsjednici ili sportski direktori klubova i kažu kakvi igrači im trebaju. Prema karakteristima nađem odgovarajuće, a ukoliko se slože da je to ono što im treba, onda stupam na scenu i pregovaram sa igračem, agentom njegovim… Nemam više snage da radim direktno sa igračima, da me zovu svaki čas kada im se pokvari nešto, kada im treba novi automobil.”

Imao je u proteklom periodu ponuda i da radi kao sportski direktor.

“Zvanje eksperta u upravljanju klubovima mislim da nema niko na našim prostorima. Bez te diplome u Španiji ne možeš biti direktor. Imao sam ponuda da radim u struci, zvali su me pojedini klubovi iz Ujedinjenim Arapskim Emirata, bilo je i nekih priča za Tursku, ali kada sve stavim na vagu, bolje mi je biti s porodicom. U suprotnom bih morao ići sam…”

Kao Zeničanina boli ga situacija u kojoj se nalazi Čelik, a nadovezao se i na uslove kakvi vladaju u Premijer ligi. U svijetu klubovi od TV prava uprihoduju milionske iznose…

“Tužno mi je gledati ovo, ali kriza nije došla jučer, ovo traje zadnjih 15-20 godina. Kroz Čelik je prodefilovao i kunto i panto, što po političkim linijama, što po linijama samopromocije. Nije u pitanju kod nas samo Čelik, problem su i ostali klubovi jer ne postoji propisani zakon o sportu. Ovako je klub bunar bez dna, a niko neće da ulaže novac koji se neće vratiti. Naš problem je što nemamo novac od TV prava kao druge zemlje. S 50.000 KM koliko se dobije godišnje ne može se pokriti ni mjesec dana troškova. Hitno se mora napraviti i udruženje prvoligaša koje, recimo, u Španiji vodi pregovore oko tih prava, oko lopti s kojima će se igrati, kalendara takmičenja. Ovdje je Savez praktički zadužen samo za amaterske lige i za reprezentaciju.”

Nije iznenađen što je epizoda Aydina Olguna na Bilinom polju završila neslavno.

“Turci ne znaju voditi klubove u svojoj državi, a kamoli van nje. Evo, pogledajmo primjer Fenerbahčea. To je klub koji bi svake godine trebao igrati barem četvrtfinale Lige prvaka. Po imovini je jači od Barcelone i Real Madrida, a gdje je sada?”

Tajnu svog uspjeha vidi u samo jednom.

“Kad radiš svoj posao pošteno, to ljudi znaju cijeniti. Ja sam uvijek radio za jednu stranu, dok kod nas ljudi, recimo, gotovo da i ne znaju šta je to. Hoće proviziju na sve strane”, kazao je Pašalić i dodao kako je i dalje na vezi sa svim silnim zvijezdama s kojima je radio kroz menadžersku karijeru.

“Sa Robertom Carlosom se čujem skoro svaki drugi dan. Bio sam baš nedavno kod njega u kancelariji”, otkrio nam je na kraju razgovora Pašalić čijem sinu je Iker Casillas, zanimljivo, kum.

Dodaj komentar:

POVEZANI ČLANCI

Najnovije

58,466LikesLikes
8,496SljedbeniciPratite
1,287PretplatnikaPretplati se