33.3 C
Bihać
Ponedjeljak, 21 Juna, 2021

Pandemija sindroma COVID anksioznosti: Sve više ljudi traži psihološku i psihijatrijsku pomoć

U posljednje vrijeme se sve više pitamo kako će dugotrajni strah u kojem živimo od početka proglašenja pandemije dugoročno utjecati na naše mentalno zdravlje.Tim povodom razgovarali smo sa osobljem Odjela Neuropsihijatrije KB „Dr. Irfan Ljubijankić”.

„Naš Odjel se aktivno angažirao već po proglašenju stanja pandemije, od marta 2020. godine, kada smo počeli s pružanjem kontinuirane psihološke podrške stanovništvu USK-a, kao i razvojem programa podrške za osoblje koje radi na COVID odjelima. Kontinuirano smo provodili psihoedukacije, čak i putem medija te je trenutno u pripremi edukacija o izazovima u očuvanju mentalnog zdravlja zdravstvenog osoblja koja će se održati početkom sljedećeg mjeseca.
Iz dana u dan potreba za našom pomoći raste i sve više ljudi se javlja zbog anksioznosti uzrokovane situacijom pandemije te pogoršanja ranije prisutnih psihičkih simptoma. U posljednje vrijeme javljaju se i pacijenti zbog POSTCOVID sindroma koji najčešće uključuju probleme spavanja, kroničan umor, osjećaj tjeskobe, bezvoljnost, depresivno raspoloženje, socijalnu izoliranost, a često i somatske probleme od kojih je dominantna glavobolja. U budućnosti možemo očekivati i dodatni porast širokog spektra anksiozno-depresivnih poremećaja te je u zdravstvenom sektoru neophodno usmjeriti se na programe prevencije”. – objašnjava dr. Edin Bašagić, spec. neuropsihijatrije.

Šta nam se događa i kada je uz psihološku podršku potrebno uključiti i farmakoterapiju? – pitali smo prim.dr. Andreja Ižakovića, spec. neuropsihijatrije

Neka istraživanja su pokazala da je u vrijeme “Covid krize” oko 50 posto ljudi osjetilo određene psihičke probleme. Problemi su najčešće bili u vidu tjeskobe, gubitka apetita, smetnji koncentracije, poremećaja spavanja, promjena u socijalnom funkcioniranju. Nisu svi ljudi jednako otporni na stres. Vulnerabilna populacija u koju ubrajamo djecu i adolescente, starije osobe duševne bolesnike, pa i žene, teže se nose sa stresom. Stres normalnog intenziteta je sastavni dio života i pomaže nam da otkrijemo svoje adaptacione mehanizme te kroz savladavanje stresa postajemo kvalitetnije ličnosti. Većina ljudi se uspješno prilagodila ovoj novoj situaciji te bez većih problema nastavila funkcionirati i u ovim vanrednim okolnostima. Naravno, stres izrazito jakog inteziteta koji nas ili naše bližnje stavlja u situaciju životne ugroženosti može dovesti i do težih psihičkih problema. Iz tog razloga kod osoba koje su preboljele Covid primjećuje se povećana incidenca psihičkih problema. Radi se o anksioznim poremećajima, depresivnim poremećajima, PTSP-u, a ponekad i neurokognitivnim smetnjama. Kod blažih smetnji dovoljno je psihološko savjetovanje i/ili kognitivno-bihevioralna terapija, a povremeno blaža kratkotrajna terapija anksioliticima pod nazorom liječnika obiteljske medicine. Ako simptomi traju duže vrijeme uz progresivno pogoršanje te dovode do smetnji socijalnog funkcioniranja svakako bi se trebalo javiti i psihijatru te uvesti adekvatnu medikamentoznu terapiju.

Šta očekivati kad sve ovo prođe? – pitali smo doc.dr.sc. Vildanu Aziraj-Smajić, spec. kliničke psihologije

„Važno je da osvijestimo da je „novo normalno” stanje kojem se možemo i trebamo prilagoditi, učiti živjeti u OVDJE i SADA, a ne u svojevrsnom izbjegavanju i iščekivanju trenutka „kada će sve biti kao prije”.
Svi smo kao ljudska bića izloženi pojavi kriznih situacija te je i ranije bilo psihičkih i tjelesnih bolesti, problema u porodici, gubitaka te iznenadnih teških i nemilih situacija s kojima smo se bili prinuđeni suočiti. Tu dolazimo do toga da je važno razumjeti da se svaka kriza može razriješiti na pozitivan ili negativan način po nas same, kao i šta je to anksioznost te kako njeni različiti intenziteti, s jedne strane, mogu biti dobri i očuvati naš integritet, a s druge strane, mogu biti destruktivni i narušavati naše mentalno zdravlje.
U situacijama krize je anksioznost normalna, evolucijski opravdana pojava, koja pokreće naš mehanizam za preživljavanje i štiti nas. Kako? Potiče nas da angažiramo snage koje posjedujemo i gradimo neke nove koje nam pomažu da se adaptiramo i preživimo. Sada smo se svi našli u situaciji globalne krize kojom je zahvaćen cijeli svijet i imamo jednu kolektivnu anksioznost. Do određene razine ona je funkcionalna i čuva nas, ali ako danas živimo sa stalnim osjećajem napetosti i preokupirani brigama usljed predviđanja opasnosti koja se može dogoditi u budućnosti – npr. „šta ako izađem vani i zarazim se, šta ako onda umrem… ako moja djeca ostanu sama… ako prenesem infekciju na roditelje … šta ako više ništa i nikada ne bude kao prije …”, sigurno da ćemo se dovesti u stanje psihičke i fizičke iscrpljenosti koje nas dugoročno neminovno vode u mentalnu bolest.

Kako sebi pomoći i ostati priseban u „novom normalnom”?
„U prvom redu možemo organizirati svoju svakodnevnicu tako da omogućava očuvanje naše cjelokupne dobrobiti i usmjerenost na stvari nad kojima imamo kontrolu. Briga o sebi uključuje njegu tijela, uma, duhovnosti, našeg emocionalnog i i socijalnog svijeta. Bitno je da prepoznamo kakve su naše misli vezane za pandemiju, koliko nas ometaju u svakodnevnom životu, kako utječu na naše raspoloženje, ponašanje i kontakte s drugima. Potrebno je da osluškujemo svoje emocije, pravovremeno ih prepoznajemo i izražavamo bilo kroz neki kreativni rad, relaksaciju ili interakciju sa bliskim ljudima. Zdravi socijalni odnosi su jedna od temeljnih odrednica mentalnog zdravlja te uz poštivanje epidemioloških mjera i uz pomoć suvremene tehnologije bitno je da osiguramo redovite kontakte sa bliskim i dragim ljudima.” – doc.dr.sc. Vildana Aziraj-Smajić, spec. kliničke psihologije.

Dodaj komentar:

POVEZANI ČLANCI

Najnovije

58,466LikesLikes
8,496SljedbeniciPratite
1,287PretplatnikaPretplati se