KOLUMNA RATKA BUKŠIĆA: Ponovni susret…OKTOBAR U BIŠĆU – REUNION

Piše: Ratko Bukćić / KRAJINA.BA

Na kraju krajeva ima li većeg i boljeg razloga od toga…

Tih stotinjak i kusur sati koje smo proveli tamo su odisali istinskom i otvorenom ljubavlju koju niti jedan mjerni instrument nebi mogao izmjeriti. Količina suza i poljubaca je brojevima neizreciva, broj zagrljaja isto tako, a ako bih govorio o iskrenosti onda je to vrhunac. Vrhunac iskrenosti i sreće koju Bihać, vjerujem, nije doživio posljednju godinu ili možda još bolje reći dekadu…

Došli smo sa svih strana. Iz Norveške, Njemačke, Hravtske, Austrije, Srbije, Grčke, ma ko zna odakle sve ne, da još jednom pokažemo i sebi samima i cijelom svijetu da nas više ništa ne može zavaditi niti razdvojiti, jer tamo niko nije obraćao pažnju na vjeru ili naciju, socijalni status ili političku provinijenciju. NIKO…zato što smo ponovo bili ona stara RAJA, ona djeca koja su odrasla zajedno i koja se jednostavno vole!

Prve večeri dio nas se sastao u jednoj veoma popularnoj pizzeriji (u razgovoru sa uredničkim timom je dogovoreno da se imena ugostiteljskih objekata ne navode), a koja je bila mjesto gdje smo proveli najbezbrižnije trenutke mladosti. Sticajem okolnosti ja sam ušao prvi te odmah na vratima “naletio” na vlasnika koji me u prvi mah nije prepoznao, ali kad sam se predstavio onda je nastupio šok….najprije nije znao šta i kako ,a zatim smo se jedno dva’es’ puta izgrlili, podsjetili se na stara vremena, pričali pa je kasnije, kako je ko ulazio, prilazio našem stolu i pozdravljao se….Međutim, kad je na vrata ušla ONA….ona moja, u prijašnjim kolumnama spominjana, prava ljubav….otvorilo se nebo, vrijeme je stalo pa je taj zagrljaj trajao cijelu vječnost….i nemojte me, molim vas, pitati za suze.

Slijedeći dan su stigli drugari iz Splita od kojih jedan nije bio u Bihaću od 1985. odnosno od kad smo završili srednju školu i tu je krenulo “ludilo”. Pritom moram navesti i još jednog frenda koji je došao iz Zagreba, a koji je isto tako otišao prije skoro trideset godina, a koji se vrlo malo čega sjeća, pa je odmah dobio nadimak “Mr.Alzhaimer”. Cijeli dan smo se sjećali dogodovština iz mladosti pa se smijali, smijali…ljudi, toliko smijeha se ja u svom, ne tako kratkom, životu ne sjećam! Drugo smo večer odlučili provesti u jednoj drugoj kafani u značajno većem broju nego prvu gdje je, by the way, svirao jedan naš, isto tako, drug iz djetinstva….I naravno, smjeh i suze su non-stop bile tu. Kad kažem suze, vjerujem da shvatate da su tekle samo od radosti…adrenlina, rekao bih.

Vezano uz mene…nastojao sam se sresti sa što je moguće više ljudi, ali je to naprosto ni tehnicki, ni vremenski bilo izvodljivo. Trudio sam se,no eto nije bilo vremena. Posebno me se dojmio susret sa troje ljudi koje od ranije nisam lično poznavao…Oni su mi do tada bili tek virtualni prijatelji, ali sam i sa njom drugo veče i sa njima dvojicom treći dan proveo vrijeme u neizmjerno prijatnom i iskrenom razgovoru. Naprosto su se otvorili, kao da me znaju sto godina, pa sam im zbog toga zahvalan, iskreno i duboko.

Kulminacija je bila subotanja fešta, žurka, tulum,….nazovite to kako želite.

No, netom prije početka “finala” je pristigla još jedna naša priajteljica iz Zagreba koja isto tako nije bila dugo u gradu i koja bukvalno nikoga od nas nije vidjela preko trideset godina, a koja je misleći da će u uslovno govoreći, nepoznatom okruzenju biti usamljena povela sa sobom prijateljicu koja sa Bihaćem nema ama baš nikakve veze.

I onda,šta reci…kako objasniti šta se desilo te noći.

Ratko Bukšić i prijatelji

Naprosto je trebalo biti tamo kako bi se to moglo shvatiti….

Znate šta…ja sam mislio da se ljubav i sreća ne mogu dodirnuti, jer je to nemoguće zato što to nisu materijalne stvari, ali sam shvatio da sam sve ove godine bio u tako strašnoj zabludi. Upravo je istina da se ta dva osjećaja mogu uhvatiti rukama, dotaći…kao kad, na primjer, uzmeš nečije srce i nasloniš ga na svoje i kad oba kucaju kao jedno. Jer oni koji nikada nisu otišli, naši domaćini su bili ti koji su ga prvi izvadili iz grudi da nam ga daju….

Rock’n’roll je muzika na čijoj smo dojci odhranjeni i koja je obilježila skoro pa cijelo veče….jebo te, ljudi…pjevali smo Floyde, Deep Purple, Stounse pa zatim Dugme, Kazalište, Gibonija, Bajagu, Pušenje plesali “stiskavac” kao u naše vrijeme…U redu,slušali su se i narodnjaci bez kojih se ne može, a koje smo da se ne lažemo, ipak iz sveg grla pjevali…

U aposlutnoj tišini smo napravili “zvjezdano nebo” za naše drugove i drugarice koji više nisu među nama, da im, tamo gore, na nebesima pokažemo kako ih nismo zaboravili i kako su oni dalje duboko u našim dušama… U posljenjih desetak godina koliko se organiziraju slični susreti ovakva se zabava nije desila. To se vidjelo tu noć i po licima i po ponašanju i po tim, toliko puta spomenutim, suzama i smijehu…

Bihać je još jednom pokazao da je naprosto nezamjenjljiv….grad koji je toliko drugačiji od svih ostalih, koji ima tu volšebnu moć i magnetnu privlačnost protiv koje nijedna zemaljska sila ne može ništa…grad kojem ćemo se uvijek vraćati i koji nikada nećemo moći istjerati iz sebe….To je naprosto neka viša, nama ne dokučiva, nebeska sila koju mi kao obični, mali ljudi ne možemo kontrolirati.

Sljedeći dan smo otišli u Kulen Vakuf posjetiti jednog druga koji zbog teške povrede noge nije bio u staju doći…gdje su se emocije još dublje povezale, te potom u Martinbrod na ribu iz Une….koja ima skroz drugačiji ukus od sve druge ribe na svijetu….Una,jedna i jedina!

Završio bih ovaj tekst citatima…riječima koje su izrekli ljudi odlazeći…. Ona je “djevočica” koja nikad ranije nije bila u Bihaću je rekla:”Jooooj ljudi, pa što je to u vama….pa ja se osjećam kao da sam oduvijek dio vas!”,dok je ona naša frendica koja ju je dovela kazala: ”Nisam mogla niti sanjati da ću se toliko opustit’… pa, za Boga miloga, ja sam se ponašala kao da nikad nisam ni otišla…!”

A zatim:

“Kad ćemo opet,ja sam slobodan slijedeći vikend!”

“Mene je sve bolilo kad sam krenuo na put…i leđa i koljena, sve…a sada, sada me bole samo trbušni misici od smijeha, bol je naproto iščezla…čudo!”

“Kad sam govorila mužu da želim ići tamo uopšte nije bio oduševljen, ali mi je rekao kako shvata koliko mi to znači…I sada znam da bih “crkla” da nisam došla!”

“Ova voda i ovaj zrak su neponovljivi!”

“Oduvijek ste bili dio nas i to što ste odselili ništa ne mijenja…vi ste naši, naši i Božiji i to nam niko, nikada neće oduzeti!”

“Kad ćemo opet?!”

“A joj kako su nas sjebali dušmani…a toliko toga dugujemo jedni drugima!”

“Ti ovaj grad voliš više od ičega na svijetu…!”

I na kraju…

Socijalne mreže su buknule….preko dvije hiljade komentara i objava, postova, lajkova i fotografija…stotine pisama i poziva u samo četiri dana….Moj fejs gori, kao uostalom i kod svih ostalih….

Veliko HVALA svima koji su došli, veliko HVALA i onima koji su u mislima bili sa nama, a nisu mogli doći….i neizmjerno HVALA našem Bihaću bez kojega ništa od svega napisanog nebi bilo onako kako je bilo…

Raja, ljudi, vidimo se slijedeće godine na još većoj i brojnijoj fešti koja, kako je rekao jedan naš prijatelj, definitivno prerasta u “turističku ponudu” grada… I da….možda ja živim u paralelnom svijetu, ali bez Bihaća i bez tih ljudi tamo ni ne mogu dragačije.

P.S. Tih nekoliko večeri je vrijeme ponovo stalo, tri se decenije nikada nisu desile ili ono….kako kažu Dalmatinci : ”Kad san tvoje suze vidi’ Sta’ je svit… One noći kad si rekla One noći kad si reka’…. … da će ‘jubav ova trajat’ zauvik….”!

 

Dodaj komentar:

POVEZANI ČLANCI

Sead Jusić ispričao kako je poginuo heroj Izet Nanić!...

Izet Nanić poginuo je 5. augusta 1995. godine braneći državu BiH. On je jedan od devet heroja koje ima naša zemlja. Bužimljani i Krajišnici su...

Uznemirujući video: Kako tuku učenika u razredu, dok većina...

Nedavno smo pisali o vršnjačkom nasilju nad učenicima koje se desilo u jednoj od srednjih škola u Cazinu, kao i o reakciji Uprave škole. Međutim,...

Utvrđeni rezultati lokalnih izbora u Velikoj Kladuši, žalbe u...

Na 94. Sjednici održanoj danas, Centralna izborna komisija BiH (CIK BiH) fonijela je Odluku o utvrđivanju i objavlјivanju rezultata Lokalnih izbora u Bosni i...

Najnovije

Kupila kuću pa je u zidu zatekao jeziv prizor

Prije kupovine kuće budući vlasnici često će posjetiti imanje više puta kako bi bili sigurni da je kuća prava za njih. No, jedna žena koja...

Trajno sjećanje na najhrabrije sinove

Općina Novi Grad njeguje sjećanje na žrtve, heroje i događaje iz perioda agresije na Sarajevo i BiH. Upravo u znak sjećanja na najhrabrije sinove,...

(VIDEO) Pogledajte gradilište autoputa od Tarčina do Ivan planine: Probijanje tunela Ivan na jesen 2021.

Do planiranog okončanja radova na dionici autoputa Tarčin-Ivan ostalo je 17 mjeseci, a novi snimci iz zraka pokazuju dosadašnji napredak na pojedinim dijelovima. Dionica Tarčin–Ivan...

Real zahvaljujući autogolu Bona slavio u Sevilji

Fudbaleri Real Madrida pobijedili su Sevilju u gostima rezultatom 0:1 u 12. kolu španske Primere. Utakmicu je odlučila situacija iz 55. minute. Nakon ubacivanja u...

Sead Jusić ispričao kako je poginuo heroj Izet Nanić! (VIDEO)

Izet Nanić poginuo je 5. augusta 1995. godine braneći državu BiH. On je jedan od devet heroja koje ima naša zemlja. Bužimljani i Krajišnici su...

Uznemirujući video: Kako tuku učenika u razredu, dok većina drugih samo posmatraju (FOTO-VIDEO)

Nedavno smo pisali o vršnjačkom nasilju nad učenicima koje se desilo u jednoj od srednjih škola u Cazinu, kao i o reakciji Uprave škole. Međutim,...

‘Četvorica migranata privedeni su kao svjedoci na sud u Karlovcu. A onda su predani policiji…‘

Jutarnji otkriva prvi trag koji dovodi u direktnu vezu pretučene migrante s bosanske strane i policiju s hrvatske strane granice Srijeda je, 14 listopada. Na...

Zemljotres jačine 5,2 stepena pogodio Antaliju

Ured za vanredne situacije Republike Turske (AFAD) saopćio je kako je zemljotres jačine 5,2 stepeni po Richteru pogodio Antaliju, javlja Anadolija. Na internet stranici AFAD-a...
58,466LikesLikes
8,496SljedbeniciPratite
1,287PretplatnikaPretplati se