Priča za djecu: „Jednorog Yan i Pegasus Lars“

Prije nekoliko dana smo pisali o spisateljici Irmi koja sav prihod od prodaje svojih bajki za djecu želi pokloniti u dobrotvorne svrhe. U međuvremenu Irma je osnovala Facebook grupu ILMI BATIN koja je otvorena za žensku populaciju. U njoj se svakodnevno spaja književnost i humanost. Koliki je odaziv ovom vidu druzenja govori činjenica da je grupa okupila gotovo 17000 članica za samo nekoliko dana. Donosimo vam jednu od priča naše Irme:

Nekoć davno, u zemlji skrivenoj iza 12 planina, zivjelo je krdo jednoroga. Po cio dan njihova mladuncad jurila bi leptire po cvijetnim livadama te se pobjedonosno sepurila ako bi nekom od njih jedan slucajno na trenutak sletio na nos. Najmladji medju njima bio je Yan, ali ujedno i najzivahniji i najradoznaliji. Dok bi svi ostali nakon jela zadovoljno zmirkajuci lezali na suncu on bi skakutao okolo izvodeci vratolomije backajuci se u svim pravcima kao da ga progoni roj pcela.
„Jao, jao“ piskutale bi bubamare s livade „Bjezimo odavde ili ce nas ovaj put stvarno zgaziti. Taj uopce ne pazi kamo hoda!”
Nocu bi se jednorozi okupljali na ogromnom sumskom jezeru a cinilo se da je mjesec tu tek nadohvat ruke, blize nego igdje na zemlji, kao da je i on htio da vidi kako odraz jednoroga bljesti poput srebra na vodenoj povrsini. U toj druzini, svi jednorozi su bili isti, biserno bijeli, cvrstih srebrnih kopita, velikih crnih ociju i prekrasne duge bijele grive. Najljepse na njima bio je njihov rog. Gotovo proziran ali ipak cvrst poput zeljeza, sjajio je kao najljepsi dijamant pod mjesecevim zrakama. Cak su se i vodene vile skrivene na dnu jezera potajno divile svaki put kad bi se jednorozi nagnuli nad vodu. “Blago njima” saptale bi “To su zasigurno najljepsa stvorenja na cijelome svijetu”
Jedne noci dok su stajali tako okupljeni oko jezera, nesto poput iznenadnih oblaka zakloni im mjesec. Uprli su pogled u nebo. Takvo nesto oni dotad nisu vidjeli. Prema njima je letjelo jato neceg sto nisu bili niti jednorozi niti ptice. Nesto poput njih ali bez bljestavog roga, s prekrasnim velikim krilima. Kad sletise na livadu, jednorozi su vidjeli da medju posjetiocima ima i mladuncadi koji su izgledali jako umorno, kao da su prevalili jako veliki put.
Mali Yan je medju njima vidio malog pegasusa, istog uzrasta kao i on sam, kako neprestano izviruje iza majke koja ga je jednim krilom gurala nazad.
“Dobro vece” progovori jedna od njih istupivsi ispred ostalih. “Ja sam Ilis, ovo je moje krdo. Dolazimo iz velike daljine, nase su vode presusile. Tamo vise ne mozemo ostati. Nastanit cemo se na drugoj strani planina, tamo izvora ima na pretek. Ali pred nama je jos dugi put a sa sobom imamo mnogo djece, vec su jako umorni i zedni. Mozemo li mozda da se napijemo s vaseg jezera i ovdje prespavamo noc, ujutro cemo da krenemo dalje. Sigurno vam necemo biti na smetnji.“
Jednorozi kako nikada nisu vidjeli takvo sta, odmah pristase. Razgledali su s cudjenjem krila pegasusa i cudili se kako nikada prije nisu culi za njih.
„Mi smo culi za vas i ljepotu vaseg roga, neki od nas su vas i vidjali kad su prelijetali ovim dijelom trazeci vodu ali niko od vas nas nije primijetio.“ rece Ilis.
I tako su promicali sati. Pegasusi su pricali jednorozima kako izgleda svijet koji su oni vidjeli noseni velikim krilima a Yan je neprestano obilazio oko malog pegasusa ne skrivajuci divljenje.
“Kako se zoves?” upita ga Pegasus
“Yan,a ti?”
“Ja sam Lars” rece protresavsi krila
„Ahhh sta bi ja sve dao da imam takva krila.“ Yanu je glas vec bio pomalo bio tuzan.
„Pih, krila“rece mali pegasus „ Sta ce ti to, vidi mene i moje, svi smo isti. Krila nam sluze samo da nekud odemo a za to imamo i noge, dakle krila nam i nisu nista posebno. Ali da je meni samo takav rog kao kod tebe, svi u druzini bi mi se divili! To je najljepsi nakit na svijetu! Ah sta bi dao da imam taj rog!“
„Rog? Pfrrr“ Yan isplazi jezik i ogorceno frknu. “Mislis da su tvoja krila beskorisna, sta je kome kada rog koristio.?! Ah da su meni samo ta tvoja krila…“
Dok su tako mala dva prijatelja nezadovoljno sjedili i uzdisali svaki za tudjim, gore s neba gledali su ih ogromni srebrni mjesec i njegova stalna prijateljica, mala zlatna zvijezda.
„Vidis li ti to?“ rece joj mjesec meskoljeci se.
“Da i?”odvrati zvijezdica nezainteresirano.
“Pa ti si zvijezda padalica, ovo ti je jedina prilika da jednim skokom ispunis dvije zelje“ rece mjesec grohotom se smijuci „ Uvijek govoris da nema sanse da skaces s neba za neciju jednu zelju, eto ti sad!”
“Ne pada mi na pamet“ uobrazeno ce zvijezdica. „Uostalom to su djeca, ne bi uspjela ni da skocim oni bi vec zeljeli nesto drugo. Ajd pusti me sad da spavam“ rece i sklopi oci.
Probudila se kad je vec pocelo da svice, te pogledavsi dole na jezero poce da vice sva zaprepastena na mjeseca koji je isto cvrsto spavao.
“Jaoooo sta si to ucinio!!!”
Mjesec je pogleda zbunjeno “Sta se dogodilo?”
„Pogledaj sam“ prosikta zvijezdica dok je sva treperila od ljutnje.
„Woooowww, ne mogu da vjerujem da sam uspio!!! A pokusavao sam sigurno 1000 puta, valjda sam i zaspao izgovarajuci sve carolije koje su mi pale na pamet.“
Mjesec je sav blijed gledao kako na livadi leze Yan i Lars.
U tom casu oba se prijatelja probudise i protezuci se odjednom stadose i zacudjeno se zabuljise jedan u drugog. Mali Pegasus je imao osjecaj da mu je nesto zaljepljeno na celu pa protrese glavom a Yana su neobicno skakljala ledja. Malo se promeskoljio i ostade sav u cudu kad na njegovim ledjima zamahase velika bijela krila. Mali Pegasus podignu pogled u pravcu cela i sav ciknu od srece kad tamo ugleda bljestavi bijeli rog. Pokusao je zamahnuti krilima da odleti do mame da joj pokaze rog ali primjeti da ih vise nema. Ali to mu vise nije bilo ni vazno. Pogleda u Yana kako ciceci od srece neorijentisano skakuce masuci krilima. Na glavi mu vise nije bilo roga.
„Sta se dogodilo?“ upita ga.
“Ne znam” rece Yan sav zadihan, dok mu je lijevo krilo jos uvijek mahalo prevaljujuci ga tako u stranu.
“Mislim da cu morati jos malo vjezbati prije nego budem visoko letio.”jedva je dolazio do daha.
“Wowww svako je dobio ono sto je zelio.” Klicajuci od srece odjurise reci roditeljima sta se dogodilo.
Ostatak dana jurcali su okolo kao mahniti od silnog uzbudjenja a ni slutili nisu koliko su njihovi roditelji bili zabrinuti zbog njihove promjene. Pegasusi nisu ni znali kako da dalje nastave put s malim Larsom koji nema vise krila da leti a za hodanje je bilo predaleko i suma je bila pregusta, nikada ne bi njome stigli u svoj novi dom. A malenoga ni u kom slucaju nisu mogli da ostave. Tako se dogovorise s jednorozima da ostanu jos neko vrijeme dok ne smisle nacin kako da zajedno s Larsom stignu u svoju zemlju.
Prolazili su tako dani, iznad krosanja neprestano se culo jaukanje jer je mali Yan stalno zapinjao krilima za drvece pri letu a Lars je najvise vremena provodio pred jezerom diveci se svom novom rogu. Mogao je satima nepomicno stajati i promatrati talasanje njegova odraza na vodi. Odjednom povrsinu jezera prekrise sjene. Lars podignu glavu i ugleda svoje prijatelje kako lete igrajuci njegovu omiljenu igru. S osmijehom poskoci kao da ce mahnuti krilima da im se pridruzi u letu ali se sjeti da ih vise nema te tuzno upre pogled u tlo. A na nebu su se pegasusi tek zaigravali. Imali su loptu nacinjenu od upletenog cvijeca. Odbacivali su je svaki od sebe udarcima repom pri cemu bi uvijek bila manja za jedan cvijet koji bi otpao. Kome bi pala na zemlju morao bi napustiti igru. Igrali su tako sve dok se lopta ne bi raspala do posljednjeg cvijetica. Bila je to Larsova najdraza igra, niko nije bio u njoj tako brz kao on, mogao je da ulovi loptu cak kad bi bila i tik do zemlje. A njegov bi rep po udarcu bio tako njezan da niti jedan cvijet s lopte ne bi otpao. Tuzno je gledao u ostatke otpalog cvijeca na podu. Otisao je a da se nije niti jednom osvrnuo da vidi svoj rog na vodi.
U isto su vrijeme na drugoj strani livade Yanovi prijatelji organizirali natjecanje u skoku u vis. Ali nije to bio obican skok u vis. Pri tom se morao probusiti rogom balon privezan na krosnju stabla. Jan se radovao svake godine tom natjecanju, jer iako je bio malen, bio je tako zivahan i iskusan u skakanju da je pobjedjivao i mnogo vece od sebe. “Ovaj put ce biti jos lakes, odnijet ce on tu proljetnu nagradu, sada ima krila, niti jedan jednorog nece moci tako visoko skociti kao on!” u mislima je vec linkovao. Redali su se tako jednorozi u svojim skokovima, neki bi promasili, neki pogodili a kada dodje red na malog Yana on se smijuci zatrci i zamahnuvsi krilima spusti celo, kao nekada kad je na njemu imao rog te poleti svom snagom u pravcu balona koji je bio okacen na najvisem drvetu. Ali kako na njegovu celu roga vise nije bilo, balon samo skliznu neokrznut niz njegovu grivu a on se svom snagom zabi glavom u stablo. Druzinom je odjeknuo takav smijeh kakav jos nitko od njih ne pamti, ali malom Yanu to nije bilo nimalo smijesno. Okrenu se uvrijedjen i otrca u sumu. Nekako nije bio raspolozen da leti. Probijao se tako sve dublje kroz trnje, brisuci suze s lica i ne primijeti kad se pred njim uspravi crni medvjed bijesno frcuci i masuci kandzama. Yan je znao kako treba da se obrani od opasnih zvijeri. Njegov je rog tako snazan da bio oborio i duplo veceg od ovoga. „Samo ciljaj ravno u srce“ pomislio je i napnuo noge da se zatrci u pravcu medvjedjih prsa. Tada mu se smraci pred ocima. „ Pa on to ne moze, on nema vise rog!“ Pojurio je natrag zovuci u pomoc a medvjed je jurio za njim lomeci grane pred sobom. Odjednom pred njega iskocise Yanovi prijatelji kojima je bilo zao sto su mu se smijali, iako nisu mislili nista lose, pa su krenuli za njim u sumu. Snaznim rogovima zacas otjerase zvijer natrag u duboku sumu. “Da bar nisam nikada zelio ta glupa krila” mucao je Yan. „ Pustite me molim vas malo samog“ rekao je brisuci suze s lica i uputio se na ivicu jezera. Sjedio je tu sav zalostan sve dok nija pala noc. Tada do njeg dodje Lars. Uzdahnuvsi tuzno nasloni glavu na njegovo krilo.
„Mislim da smo obojica pogrijesili.“
„Znam“ prostapta Yan tiho.
„Zeleci nesto tudje nismo ni primjetili koliko je dobro ono sto u stvari mi sami imamo.“
Tuzni i uplakani obojica utonuse u san. A gore na nebu opet su ih promatrali mjesec i zvijezdica. Sav snuzden mjesec rece “Ne znam kako da ovo popravim, ne znam ni u stvari kako sam to uopce uspio. Najradje bi da se sada zauvjek ugasim, sta sam samo ucinio. I kao da se malo zatamnio, povuce se malo dalje na nebo.
„Zbogom moj dragi prijatelju, bila mi je prava cast dan i noc provesti na tvojoj strani. Ovo je moj trenutak, ipak cu ja jednim skokom dvije zelje, kao nijedna druga zvijezda do sad. Tako, za jedan rog i jedna krila!„ doviknu zvijezdica i skoci s neba te proletjevsi tacno iznad njihovih glava, obasu male prijatelje svojom carobnom prasinom.
„Ostajte zauvijek sretni i nemojte cekati da nesto izgubite da biste znali koliko to vrijedi.“ rece i nesta u noci.
Mjesec se jos jednom primaknu jezeru. Zadovoljno je promatrao dva prijatelja kako spavaju. Lars je imao krila, Yan je imao rog.

Autor: Irma Ba

Dodaj komentar:

POVEZANI ČLANCI

Najnovije

58,466LikesLikes
8,496SljedbeniciPratite
1,287PretplatnikaPretplati se