Šerif u Kevljanima kod Prijedora sahranio kuću kako se sahranjuju ljudi

U rodne Kevljane se vratio prvi put 2001. godine i kada je vidio ruševinu svoje kuće zaraslu u korov i travu donio je odluku da će, kada skupi novac, kuću dostojanstveno sahraniti baš onako kako se i ljudi sahranjuju.

Nedugo iza njegovog povratka u BiH, prisjetio se, srpske jedinice progone civilno stanovništvo iz Kozarca i Kevljana, žene, djecu i starce protjeruju prema Hrvatskoj, a muško stanovništvo odvode u logore.

Šerif je u logoru prošao golgote i nekoliko mjeseci poslije biva razmijenjen i pušten na slobodu. Nalazi se sa suprugom Fikretom i njihovo troje djece u Švedskoj gdje su i ostali do kraja rata.

U rodne Kevljane se vratio prvi put 2001. godine i kada je vidio ruševinu svoje kuće zaraslu u korov i travu donio je odluku da će, kada skupi novac, kuću dostojanstveno sahraniti baš onako kako se i ljudi sahranjuju.

„Nalazimo se u Kevljanima, mom rodnom mjestu, a ovo gdje se sada nalazimo, na ovom uzvišenju, ispod ovog stola i stolice, to je moja kuća koju sam ja ovdje ukopao prije deset godina. Sav raspoloživi materijal od moje kuće se nalazi ovdje. Očistio sam temelje i dvadeset kamiona materijala ili dvije stotine kubika materijala, ostataka moje srušene kuće se sada nalazi ovdje ispod ove humke. Kada sam se prvi put nakon izgnanstva u Švedsku vratio u svoje rodno mjesto zatekao sam ovdje šikaru i šiblje. I kuća i moja njiva i sve je bilo zaraslo u jednu veliku travu. Međutim, kada sam krenuo da čistim temelje, odlučio sam da sav materijal porušene kuće i popratnih objekata ne bacam na deponiju smeća. Zato što sam već tada osjećao nekakav emotivni naboj”, kazao je Velić.

Dodaj komentar:

POVEZANI ČLANCI

Najnovije

58,466LikesLikes
8,496SljedbeniciPratite
1,287PretplatnikaPretplati se