16.2 C
Bihać
Četvrtak, 17 Juna, 2021

Šta bi za BiH značila obnova Unske pruge?

Ova 2021. proglašena je Evropskom godinom željeznice. Inicijativom koju je Evropska komisija predložila u martu 2020., a Evropski parlament i Vijeće usvojili u decembru 2020., žele se istaknuti prednosti željeznice kao održivog, pametnog i sigurnog prijevoznog sredstva.

Tom inicijativom želi se potaknuti građane i preduzeća na korištenje željezničkog prijevoza, pa je tako krajem aprila Evropski parlament osigurao i veća prava putnika u željezničkom prijevozu. Ujedno, time će se doprinijeti i ostvarenju ciljeva iz Evropskog zelenog plana i postizanja klimatske neutralnosti do 2050. godine, piše Jutarnji.

A kad je riječ o željeznici, doc.dr.sc. Luka Vukić s Pomorskog fakulteta u Splitu ukazuje na značaj Unske pruge kao preduvjeta privrednog razvoja. Obnova te pruge bi, kako ističe, kao životni eliksir zasigurno unijela novi život i osigurala perspektivu razvoja ne samo srednjedalmatinskim lukama kao privrednim subjektima, već i regijama, generirajući multiplicirajuće efekte.

“Revitalizacijom Unske željezničke pruge, omogućilo bi se povezivanje luke Split i ostalih srednjodalmatinskih luka željeznicom s tržištima srednje i jugoistočne Evrope (Mađarska, posebice Srbija – Vojvodina), ostatkom Hrvatske (Zagreb, Posavina, Slavonija) kao i s ostatkom Bosne i Hercegovine, efikasniju povezanost između sjevera i juga Hrvatske. Time bi se optimizirali troškovi prijevoza s kraćom udaljenošću, doprinijelo neposrednoj revitalizaciji gradova na trasi pruge, primjerice grada Siska, kao nekad značajnog industrijskog središta, u funkciji prometnog čvorišta, ali i grada Knina. Isto tako to bi značilo reduciranje onečišćenja okoliša korištenjem alternativnih izvora energije (elektrifikacija) i razvoj sukladno principima održivosti te razvoj putničkog prometa i turizma za obje države”, naglašava dr. Vukić.

Podsjeća kako je prvobitna pretenzija i motivacija izgradnje Unske pruge bila u tome kako značajnije iskoristiti potencijal srednjodalmatinskih luka omogućavajući penetriranje na tržišta srednje Evrope ali i omogućavajući izlaz dijelu sjeverozapadne Bosne na more.

“Također, potrebno je istaknuti da je Unska pruga predstavljala najkraću udaljenost između sjevera i juga Hrvatske, polazeći od Knina preko Bihaća, Novi Grada (ranije Bosanski Novi) i Sunje, a ujedno je bila i elektrificirana, omogućavajući veliku propusnu moć pruge, što bi u današnjim okvirima značio i dodatan impuls i zamah ka ekološkoj održivosti. Pored sveprisutnog isticanja ograničavajućih faktora, posebice administrativnog upravljanja pojedinih dijelova trase Unske pruge na tri različita tijela ali i činjenicu da pruga na sedam mjesta presijeca državnu granicu između brda u Hrvatskoj i BiH, prosječni godišnji promet na Unskoj pruzi iznosio je blizu dva milijuna putnika i četiri milijuna tona tereta godišnje”, kazuje dr. Vukić.

Dodaje kako ostvarivanje navedenih pokazatelja onemogućava potreba za obnovom dionice od Martin Broda do Knina dužine 64 kilometara, koja djeluju kao graničnik između gospodarske i socijalne stagnacije s jedne te rasta i razvoja prometnog pravca prema Splitu i ostalim lukama s druge strane.

“Već je 2001. godine potpisan sporazum između RH i BIH o obnovi pruge, a tom je prigodom na dionici od Zagreba do Knina prošao prvi poslijeratni vlak nakon permanentnog zatvaranja prometa 1991. godine i kratkog otvaranja 2010. godine dok je 2017. godine potpisana inicijativa za osnivanjem zajedničkog operativnog tijela, koje su potpisali državni ministri Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Međutim, protekom više od 20 godina propuštena je prilika kapitalizirati i realizirati zacrtane ciljeve navedene u Strategiji prometnog razvoja Republike Hrvatske (2017.-2030.), detaljno razrađene u specifičnoj mjeri R.17”, kaže dr. Luka Vukić.

Podsjeća kako je prvobitna pretenzija i motivacija izgradnje Unske pruge bila u tome kako značajnije iskoristiti potencijal srednjodalmatinskih luka omogućavajući penetriranje na tržišta srednje Evrope ali i omogućavajući izlaz dijelu sjeverozapadne Bosne na more.

“Također, potrebno je istaknuti da je Unska pruga predstavljala najkraću udaljenost između sjevera i juga Hrvatske, polazeći od Knina preko Bihaća, Novi Grada (ranije Bosanski Novi) i Sunje, a ujedno je bila i elektrificirana, omogućavajući veliku propusnu moć pruge, što bi u današnjim okvirima značio i dodatan impuls i zamah ka ekološkoj održivosti. Pored sveprisutnog isticanja ograničavajućih faktora, posebice administrativnog upravljanja pojedinih dijelova trase Unske pruge na tri različita tijela ali i činjenicu da pruga na sedam mjesta presijeca državnu granicu između brda u Hrvatskoj i BiH, prosječni godišnji promet na Unskoj pruzi iznosio je blizu dva milijuna putnika i četiri milijuna tona tereta godišnje”, kazuje dr. Vukić.

Dodaje kako ostvarivanje navedenih pokazatelja onemogućava potreba za obnovom dionice od Martin Broda do Knina dužine 64 kilometara, koja djeluju kao graničnik između gospodarske i socijalne stagnacije s jedne te rasta i razvoja prometnog pravca prema Splitu i ostalim lukama s druge strane.

“Već je 2001. godine potpisan sporazum između RH i BIH o obnovi pruge, a tom je prigodom na dionici od Zagreba do Knina prošao prvi poslijeratni vlak nakon permanentnog zatvaranja prometa 1991. godine i kratkog otvaranja 2010. godine dok je 2017. godine potpisana inicijativa za osnivanjem zajedničkog operativnog tijela, koje su potpisali državni ministri Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Međutim, protekom više od 20 godina propuštena je prilika kapitalizirati i realizirati zacrtane ciljeve navedene u Strategiji prometnog razvoja Republike Hrvatske (2017.-2030.), detaljno razrađene u specifičnoj mjeri R.17”, kaže dr. Luka Vukić.

Dodaj komentar:

POVEZANI ČLANCI

Najnovije

58,466LikesLikes
8,496SljedbeniciPratite
1,287PretplatnikaPretplati se