Naslovnica USK Zlatna naušnica kao svjedok kladuškog trajanja Kulturno-historijski spomenici, historijsko-umjetničkim topografskim stilom nastajali...

Zlatna naušnica kao svjedok kladuškog trajanja Kulturno-historijski spomenici, historijsko-umjetničkim topografskim stilom nastajali na raskršćima stoljeća, uz puteve, usred njiva, na ivicama šuma, svjedoče bogatoj historiji Bosanske krajine i Velike Kladuše, što se ugnjezdila na krajnjem sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, tamo uz državnu granicu.

0

Govore oni da je područje Velike Kladuše bilo naseljeno još u davnoj prošlosti – paleolitiku, što je zapisano i u listinama.

Ostavili su ih iza sebe: Japodi, ilirsko pleme, pa Rimljani, Avari, Slaveni i drugi narodi koji su naseljavali ovdašnje prostore.

Govore oni i o burnoj historiji i burnoj prošlosti kroz koje su se ovdje na granici u Krajini izmjenjivali osvajači sa Istoka, ali i Zapada.

Među njima jedan od najvrijednijih – zlatna naušnica s početka sedmog stoljeća. Slučajno je otkrivena četrdesetih godina prošlog stoljeća.

Kladuški orijentir

Svjedok tog vremena, ali još neotkrivenih detalja i neodgovorenih pitanja – kome je pripadala, kojem plemenu – danas je “Kladuški orijentir”. Traži, ali i nudi odgovore i pitanja u gradskom središtu u Parku “Meeting Point” nastalom 2010. godine.

Dominira simbolična replika naušnice, koju je projektirala arhitektica Emina Adilagić-Zukanović, uokvirujući u ovo novo. Savremeno i potrebno. Pruža osnovne, kulturno-historijske podatke, ali i sve ono što se dešava u ovom krajiškom gradiću.

Historičar umjetnosti Husein Nejko Mekanović predano godinama istražuje ovo kulturno-historijsko blago.

“Naušnica je pronađena slučajno tri kilometra od središta grada 1940. godine i nikakve okolnosti tog nalaza nisu poznate”, govori Mekanović.

“Pronašli su je seljaci i ona je završila opet slučajno kod ljekara Stanka Sielskog u Bihaću. Od njega ide u ruke arheologa Zdenka Vinskog, koji je 1956. godine napisao stručnu raspravu o kladuškoj naušnici, koja je objavljena u Glasniku Zemaljskog muzeja u Sarajevu”, dodaje.

Sielski je na kraju te 1956. godine naušnicu poklonio Zagrebačkom arheološkom muzeju, za ranosrednjovjekovnu zbirku, gdje se i danas nalazi.

Mekanović izražava žaljenje što na nalazištu gdje je pronađena nije dalje ništa rađeno, jer kako kaže da bi se “vjerovatno našli još koji tragovi i moglo se saznati još ponešto o historiji naušnice”.

Naušnica je izrađena od finog zlata 22-24 karata. Tipa je okrenute piramide. Težina cijele naušnice je 12,8 grama, a u svakom udubljenju trokutastih pregradaka pretpostavlja se da je bio umetnut poludragi kamen – almadin. Sastoji se od tri strane, gdje je svaka ukrašena na bridovima granuliranim zrncima. Oblik joj je specifičan, jer po svom grozdolikom tipu pripadala je vladajućem sloju Avara. Svrstana je u početak sedmog stoljeća.

Obelisci, piramide, krajputaši

Mekanović u svom istraživačkom radu podsjeća i na brojne spomenike-obeliske.

“Razasuti su pored puteva, u njivama su, ispod šuma i svjedoče historiju, svjedoče kulturu i tradiciju ovoga kraja i njegovog naroda”, kaže.

Jedan od njih u području Podzvizda u Dabrovini.

“Vjerovatno najstariji, ali najznamenitiji. Ovdje je u pitanju tradicija starog obeliska od starog Egipta, preko Rima i ostalih kultura. A u Velikoj Kladuši imamo slučajeve obeliska od vremena baroka do klasicizma. Mnogi su od njih na neki način obnovljeni za vrijeme austro-ugarske monarhije, zato imaju dodatno udahnuti taj evropski stil. Govore oni o stradanju ljudi ovdašnjih, ali govore i o univerzalnim ljudskim vrijednostima i vrlinama, žrtvovanju, vjernosti, pravdi, ljubavi u najtežim vremenima i trenucima”, govori Mekanović.

Sve su glasnija pitanja u turističko-razvojnim projektima ove lokalne zajednice oko njihove obnove, čuvanja, ali i odgovora – kome su zapravo podignuti. Odakle ovdje i čiju spominju smrt, čiji slave život?

“Treba prevladati dosadašnju praksu da se o njima malo brine, pogotovo što ih je podosta u gotovo svakom dijelu općine”, kazuju u općinskoj upravi Velike Kladuše.

Glinički grb – poticaj saradnji i razvoju

U jednom od najstarijih ovdašnjih područja, prema listinama i pisanim tragovima, u Glinici otišli su i korak dalje. Otkrili su grb Glinice iz 1211. godine, kada se prema pisanim tragovima, ovo mjesto prvi put pominje, pa zemljišni posjed Gmajnu-Majnu darovanu samostanu djevice Marije u Topuskom u susjednoj Hrvatskoj, pa bijelog sokola, rijetku pticu, koja je ovdje živjela. I sve je to bio zamajac uvezivanju s krajevima s druge strane granice, koje povezuje zajednička historija. Otvorilo puteve realizacije programa prekogranične saradnje.

Isto je i sa “kladuškom naušnicom”, koja je u žiži turista i namjernika u gradskom parku “Meeting Point”.

Jedna je zlatarska radnja u gradu već počela sa izradama suvenira naušnice, koje su replike onih originalnih.

I svi su oni počev od “naušnice” u gradskom središtu do obeliska u Dabrovini svjedoci vremena i kladuškog trajanja.

Izvan su vremena i prostora. S ponosom povezuju narod, njegujujući toleranciju između vjera i nacija.